Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 43, a. 3

Mogu li se zaruke raskinuti

Prigovor 1. Čini se da se zaruke ne mogu raskinuti ako jedna od stranaka stupi u redovništvo. Jer ako sam nekome nešto obećao, ne mogu to zakonito založiti nekome drugome. No onaj tko se zaručuje, obećava svoje tijelo ženi. Dakle, ne može se dalje prinijeti Bogu u redovništvu.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da se ne bi smjele raskinuti kada jedna od stranaka ode u daleku zemlju, jer u dvojbenim stvarima valja uvijek izabrati sigurniji put. No sigurniji bi put bio čekati ga. Dakle, ona ga je dužna čekati.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da se ne raskidaju niti bolešću zadobivenom nakon zaruka, jer nitko ne bi trebao biti kažnjen zato što je pod kaznom. No čovjek koji oboli bio bi kažnjen kada bi izgubio svoje pravo na ženu koja mu je zaručena. Dakle, zaruke se ne bi smjele raskinuti zbog tjelesne nemoći.

Prigovor 4. Nadalje, čini se da se zaruke ne bi smjele raskinuti niti zbog naknadnoga svojstva, primjerice ako bi zaručnik počinio blud s rođakinjom svoje zaručnice; jer bi u tome slučaju zaručnica bila kažnjena za grijeh svoga zaručnika, što je nerazumno.

Prigovor 5. Nadalje, čini se da ne mogu osloboditi jedno drugo; jer bi to bio dokaz najveće nestalnosti kada bi zajedno sklopili ugovor i potom oslobodili jedno drugo; a takvo postupanje Crkva ne bi smjela tolerirati. Dakle, itd.

Prigovor 6. Nadalje, čini se da se zaruke ne bi smjele raskinuti niti zbog bluda jedne od stranaka. Jer zaruke još ne daju jednome vlast nad tijelom drugoga; zbog čega se čini da nipošto ne griješe jedno protiv drugoga ako u međuvremenu počine blud. Dosljedno tome, zaruke se ne bi smjele raskinuti iz toga razloga.

Prigovor 7. Nadalje, čini se da niti zbog njegova sklapanja s drugom ženom riječima koje izražavaju sadašnjost. Jer kasnija prodaja ne poništava prethodnu prodaju. Dakle, niti drugi ugovor ne bi smio poništiti prethodni.

Prigovor 8. Nadalje, čini se da se ne bi smjele raskinuti niti zbog nedostatne dobi; budući da se ono što ne postoji ne može raskinuti. No zaruke su ništave prije tražene dobi. Dakle, ne mogu se raskinuti.

Naprotiv, u svim gore spomenutim slučajevima sklopljene se zaruke raskidaju, ali na različite načine. Jer u dva od njih, naime kada stranka stupi u redovništvo, i kada bilo koji od zaručnika sklopi s drugom strankom riječima koje izražavaju sadašnjost, zaruke se raskidaju po samome pravu, dok se u drugim slučajevima imaju raskinuti prema presudi Crkve.

Odgovor na 1. prigovor: takvo se obećanje raskida duhovnom smrću, jer je to obećanje čisto duhovno, kako ćemo navesti dalje (pit. 61, čl. 2).

Odgovor na 2. prigovor: ova se dvojba rješava time što se bilo koja od stranaka ne pojavi u vrijeme određeno za dovršenje braka. Zato ako nije bila krivnja te stranke što brak nije dovršen, on ili ona može se zakonito vjenčati bez ikakva grijeha. Ali ako je on ili ona bio odgovoran za nedovršenje braka, ta odgovornost uključuje obvezu činjenja pokore za prekršeno obećanje, ili prisegu ako je obećanje bilo potvrđeno prisegom, i on ili ona može sklopiti ugovor s drugim ako to žele, podložno presudi Crkve.

Odgovor na 3. prigovor: ako bilo koja od zaručenih stranaka navuče nemoć koja znatno slabi subjekt (kao padavica ili uzetost), ili uzrokuje nagrđenost (kao gubitak nosa ili očiju i tome slično), ili je protivna dobru potomstva (kao guba, koja se običava prenijeti na djecu), zaruke se mogu raskinuti, kako zaručnici ne bi bili neugodni jedno drugome, i kako tako sklopljen brak ne bi imao zao ishod. Niti biva tko kažnjen zato što je pod kaznom, premda trpi gubitak od svoje kazne, a to nije nerazumno.

Odgovor na 4. prigovor: ako zaručnik tjelesno spozna rođakinju svoje zaručnice, ili obrnuto, zaruke se moraju raskinuti; a za dokaz je dostatno da je ta činjenica općeniti govor, kako bi se izbjegla sablazan; jer uzroci čiji učinci dozrijevaju u budućnosti bivaju lišeni svojih učinaka ne samo onim što stvarno jest, nego i onim što se dogodi naknadno. Zato baš kao što bi svojstvo, da je postojalo u vrijeme zaruka, spriječilo taj ugovor, tako, ako nastupi prije braka, koji je učinak zaruka, prethodni ugovor biva lišen svojega učinka. Niti druga stranka trpi zbog toga, štoviše ona dobiva, bivajući oslobođena od onoga koji je postao mrzak Bogu počinivši blud.

Odgovor na 5. prigovor: neki ne dopuštaju ovaj slučaj. Ipak protiv sebe imaju Dekretal (cap. Praeterea, De spons. et matr.) koji izričito veli: „Baš kao što oni koji ulaze u ugovor o zajedništvu zadajući svoju vjeru jedno drugome i poslije je vraćaju, tako se može strpljivo podnositi da oni koji su zaručeni jedno drugome oslobode jedno drugo“. Ipak na to oni kažu da Crkva to dopušta kako se ne bi dogodilo gore, a ne zato što bi to bilo prema strogome pravu. No čini se da se to ne slaže s primjerom navedenim u Dekretalu. U skladu s time moramo odgovoriti da opozvati sporazum nije uvijek dokaz nestalnosti, budući da su „naše misli nesigurne“ (Mudr 9,14).

Odgovor na 6. prigovor: premda kada se zaruku još nisu dali jedno drugome vlast nad tijelom drugoga, ipak kada bi se to dogodilo, učinilo bi ih sumnjičavima u vjernost onoga drugoga; i tako se jedno može osigurati protiv drugoga raskidanjem zaruka.

Odgovor na 7. prigovor: ovaj bi dokaz vrijedio kada bi svaki ugovor bio iste vrste; dok drugi ugovor braka ima veću snagu od prvoga, i dosljedno tome raskida ga.

Odgovor na 8. prigovor: premda to nisu bile prave zaruke, bile su zaruke neke vrste; i dosljedno tome, kako se ne bi činilo da se daje odobrenje kada dođu u zakonitu dob, trebali bi tražiti raskid zaruka presudom Crkve, radi dobra primjera.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.