Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 4, a. 3

Žale li duše radi svojih grijeha čak i nakon ovoga života

Prigovor 1. Čini se da su naše duše skrušene radi grijeha čak i nakon ovoga života. Jer ljubav uzrokuje nezadovoljstvo radi grijeha. Nakon ovoga života pak ljubav ostaje u nekima, i što se tiče njezina čina i što se tiče njezina habitusa, budući da „ljubav nikada ne prestaje“. Dakle, ostaje nezadovoljstvo radi počinjenoga grijeha, koje je bit skrušenja.

Prigovor 2. Nadalje, trebali bismo više žaliti radi grijeha negoli radi kazne. Ali duše u čistilištu žale radi svoje osjetilne kazne i radi odgode slave. Mnogo više, dakle, žale radi grijeha koje su počinile.

Prigovor 3. Nadalje, muka čistilišta zadovoljava za grijeh. Ali zadovoljština crpi svoju djelotvornost iz snage skrušenja. Dakle, skrušenje ostaje nakon ovoga života.

Naprotiv, skrušenje je dio sakramenta pokore. Ali sakramenti ne traju nakon ovoga života. Dakle, ni skrušenje. Nadalje, skrušenje može biti toliko veliko da briše i krivnju i kaznu. Ako bi, dakle, duše u čistilištu mogle imati skrušenje, bilo bi moguće da njihov dug kazne bude oprošten snagom njihova skrušenja, tako da bi bile oslobođene od svoje osjetilne boli, što je pogrješno.

Odgovaram: u skrušenju valja uočiti tri stvari: prvo, njegov rod, naime žalost; drugo, njegov oblik, jer ono je čin kreposti oživljen ljubavlju; treće, njegovu djelotvornost, jer ono je zaslužan i sakramentalan čin, i do određene mjere zadovoljštinski. U skladu s time, nakon ovoga života, one duše koje borave u nebeskoj domovini ne mogu imati skrušenje, jer su lišene žalosti uslijed punine svoje radosti: one koje su u paklu nemaju skrušenje, jer premda imaju žalost, nedostaje im milost koja oživljuje žalost; dok one koje su u čistilištu imaju žalost radi svojih grijeha koja je oživljena milošću; ipak ona nije zaslužna, jer one nisu u stanju zasluživanja. U ovome životu, međutim, mogu se naći sve ove tri stvari.

Odgovor na 1. prigovor: ljubav ne uzrokuje ovu žalost osim u onima koji su za nju sposobni; ali punina radosti u blaženima isključuje iz njih svaku sposobnost za žalost: stoga, premda imaju ljubav, nemaju skrušenje.

Odgovor na 2. prigovor: duše u čistilištu žale radi svojih grijeha; ali njihova žalost nije skrušenje, jer joj nedostaje djelotvornost skrušenja.

Odgovor na 3. prigovor: muka koju duše trpe u čistilištu ne može se, strogo govoreći, nazvati zadovoljštinom, jer zadovoljština zahtijeva zaslužno djelo; ipak, u širokom smislu, plaćanje dospjele kazne može se nazvati zadovoljštinom.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.