Suppl., q. 35, a. 5
Pretpostavlja li biljega jednoga reda po nužnosti biljegu drugoga reda
Prigovor 1. Čini se da biljega jednoga reda nužno pretpostavlja biljegu drugoga reda. Jer više je zajedničkoga između jednoga reda i drugoga nego između reda i drugoga sakramenta. Ali biljega reda pretpostavlja biljegu drugoga sakramenta, naime krštenja. Mnogo više, dakle, biljega jednoga reda pretpostavlja biljegu drugoga.
Prigovor 2. Nadalje, redovi su svojevrsni stupnjevi. Nitko pak ne može dosegnuti daljnji stupanj osim ako se prvo ne popne na prethodni stupanj. Dakle, nitko ne može primiti biljegu kasnijega reda osim ako prvo nije primio prethodni red.
Naprotiv, ako se u sakramentu izostavi išta nužno za sakrament, sakrament se mora ponoviti. Ali ako netko primi kasniji red bez primanja prethodnoga reda, ne zaređuje se ponovno, nego prima ono što je nedostajalo, prema kanonskim odredbama (cap. Tuae literae, De clerico per salt. prom.). Dakle, prethodni red nije nužan za kasniji.
Odgovaram: za više redove nije nužno da je čovjek primio niže redove, jer su njihove odgovarajuće vlasti različite, i jedna, promatrana u svojim bitnim dijelovima, ne zahtijeva drugu u istom subjektu. Otuda su čak i u ranoj Crkvi neki bili zaređeni za svećenike a da prethodno nisu primili niže redove, a ipak su mogli činiti sve što su niži redovi mogli, jer je niža vlast sadržana u višoj, baš kao osjet u razumu, i vojvodstvo u kraljevstvu. Poslije je, međutim, crkvenim zakonodavstvom bilo odlučeno da nitko ne smije pristupiti višim redovima tko se prethodno nije ponizio u nižim službama. I otuda je to da se prema kanonima (cap. Tuae literae, De clerico per salt. prom.) oni koji su zaređeni bez primanja prethodnoga reda ne zaređuju ponovno, nego primaju ono što im je nedostajalo od prethodnoga reda.
Odgovor na 1. prigovor: redovi imaju više zajedničkoga međusobno s obzirom na vrsnu sličnost nego što red ima s krštenjem. Ali s obzirom na razmjer vlasti prema djelovanju, krštenje ima više zajedničkoga s redom nego jedan red s drugim, jer krštenje podjeljuje čovjeku pasivnu moć za primanje redova, dok niži red ne daje mu pasivnu moć za primanje viših redova.
Odgovor na 2. prigovor: redovi nisu stupnjevi koji se udružuju u jednom djelovanju ili u jednom gibanju, tako da bi bilo nužno dosegnuti posljednji kroz prvi; nego su poput stupnjeva koji se sastoje u stvarima različitih vrsta, kao što su stupnjevi između čovjeka i anđela, a nije nužno da onaj tko je anđeo bude prije svega čovjek. Takvi su također stupnjevi između glave i svih udova tijela; niti je nužno da ono što je glava prethodno bude noga; i tako je u dotičnom slučaju.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.