Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 33, a. 1

Treba li ovaj sakrament ponavljati

Prigovor 1. Čini se da se ovaj sakrament ne bi trebao ponavljati. Jer pomazanje čovjeka većega je značenja od pomazanja kamena. Ali pomazanje oltara ne ponavlja se, osim ako se oltar ne razbije. Dakle, ni bolesničko pomazanje, kojim se čovjek pomazuje, ne bi se trebalo ponavljati.

Prigovor 2. Nadalje, ništa ne dolazi nakon onoga što je posljednje. Ali ovo se pomazanje naziva posljednjim. Dakle, ne bi se trebalo ponavljati.

Naprotiv, ovaj je sakrament duhovno ozdravljenje primijenjeno pod oblikom tjelesnoga lijeka. Tjelesni se pak lijek ponavlja. Dakle, i ovaj se sakrament može ponoviti.

Odgovaram: nijedan sakramental ili sakrament koji ima učinak što traje zauvijek ne može se ponavljati, jer bi to podrazumijevalo da sakrament nije uspio proizvesti taj učinak; a to bi oduzimalo dostojanstvo sakramentu. S druge strane, sakrament čiji učinak ne traje zauvijek može se ponavljati bez umanjivanja dostojanstva tome sakramentu, kako bi se izgubljeni učinak ponovno zadobio. I budući da se zdravlje tijela i duše, koje je učinak ovoga sakramenta, može izgubiti nakon što je bilo ostvareno, slijedi da se ovaj sakrament može, bez umanjivanja njegova dostojanstva, ponoviti.

Odgovor na 1. prigovor: kamen se pomazuje kako bi oltar bio posvećen, a kamen ostaje posvećen dokle god oltar ostaje, stoga se ne može ponovno pomazati. Ali čovjek se ne posvećuje time što biva pomazan, budući da to ne utiskuje biljegu na njega. Otuda nema usporedbe.

Odgovor na 2. prigovor: ono što ljudi misle da je posljednje nije uvijek posljednje u stvarnosti. Na taj se način ovaj sakrament naziva posljednjim pomazanjem, jer se ne bi trebao dati osim onima za čiju smrt ljudi misle da je blizu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.