Suppl., q. 3, a. 2
Može li žalost skrušenja biti prevelika
Prigovor 1. Čini se da žalost skrušenja ne može biti prevelika. Jer nijedna žalost ne može biti neumjerenija od one koja uništava vlastiti subjekt. Ali žalost skrušenja, ako je tolika da uzrokuje smrt ili propadanje tijela, hvalevrijedna je. Jer Anselmo kaže (Orat. lii): „Kamo sreće da je tolika bujnost moje najdublje duše, da osuši moždinu moga tijela“; a Augustin [De Contritione Cordis, djelo nepoznatog autora] priznaje da „zaslužuje oslijepiti svoje oči suzama“. Dakle, žalost skrušenja ne može biti prevelika.
Prigovor 2. Nadalje, žalost skrušenja proizlazi iz ljubavi. Ali ljubav ne može biti prevelika. Dakle, ni žalost skrušenja ne može biti prevelika.
Prigovor 3. Naprotiv, svaka se moralna krepost uništava pretjeranošću i nedostatkom. Ali skrušenje je čin moralne kreposti, naime pokore, budući da je dio pravednosti. Dakle, žalost radi grijehâ može biti prevelika.
Odgovaram: skrušenje, što se tiče žalosti u razumu, to jest nezadovoljstva kojim je grijeh mrski po tome što je uvreda protiv Boga, ne može biti preveliko; kao što ni ljubav ne može biti prevelika, jer kada se ona poveća, povećava se i spomenuto nezadovoljstvo. Ali, što se tiče osjetilne žalosti, skrušenje može biti preveliko, kao što i vanjsko mučenje tijela može biti preveliko. U svim tim stvarima pravilo treba biti očuvanje subjekta i onoga općega blagostanja koje dostaje za ispunjavanje vlastitih dužnosti; stoga stoji pisano (Rim 12,1): „Neka vaša žrtva bude razumna [Vulg.: ‚Prikažite svoja tijela... kao razumno bogoslužje‘].“
Odgovor na 1. prigovor: Anselmo je želio da se moždina njegova tijela osuši bujnošću njegove pobožnosti, ne s obzirom na prirodni sok, nego s obzirom na njegove tjelesne želje i požude. I premda je Augustin priznao da je zaslužio izgubiti upotrebu svojih tjelesnih očiju radi svojih grijeha, jer svaki grješnik zaslužuje ne samo vječnu nego i vremenitu smrt, ipak nije želio da mu oči budu oslijepljene.
Odgovor na 2. prigovor: ovaj prigovor razmatra žalost koja je u razumu; dok treći razmatra žalost osjetilnoga dijela.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.