Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 27, a. 1

Koriste li oprosti onima koji su u smrtnom grijehu

Prigovor 1. Čini se da oprost koristi onima koji su u smrtnom grijehu. Jer jedna osoba može zaslužiti milost i mnoga druga dobra za drugu, čak i ako je ova u smrtnom grijehu. Oprosti pak crpe svoju djelotvornost iz primjene zasluga svetaca na pojedinca. Dakle, djelotvorni su u onome tko je u smrtnom grijehu.

Prigovor 2. Nadalje, što je veća potreba, to je više mjesta za smilovanje. Čovjek koji je u smrtnom grijehu pak u vrlo je velikoj potrebi. Dakle, utoliko bi više trebalo proširiti smilovanje na njega oprostom.

Naprotiv, mrtav ud ne prima nikakvo pritjecanje od drugih udova koji su živi. Ali onaj tko je u smrtnom grijehu jest poput mrtva uda. Dakle, on ne prima nikakvo pritjecanje, posredstvom oprostâ, od zasluga živih udova.

Odgovaram: neki drže da oprosti koriste čak i onima koji su u smrtnom grijehu, za stjecanje milosti, ali ne i za oproštenje njihove kazne, budući da nitko ne može biti oslobođen od kazne tko još nije oslobođen od krivnje. Jer onoga do koga Božje djelovanje još nije doprlo za oproštenje krivnje, ne može primiti oproštenje svoje kazne od posvećenoga službenika Crkve niti oprostima niti na sudištu pokore. Ali to se mišljenje čini neistinitim. Zato što, premda bi one zasluge koje se primjenjuju posredstvom oprosta mogle možda koristiti osobi tako da bi mogla zaslužiti milost (putem prikladnosti i izmoljenja), ipak se one ne primjenjuju iz toga razloga, nego za oproštenje kazne. Otuda ne koriste onima koji su u smrtnom grijehu, te se dosljedno tome pravo skrušenje i ispovijed traže kao uvjeti za stjecanje svih oprostâ. Ako bi se, međutim, zasluge primijenile takvim oblikom kao što je ovaj: „Podjeljujem ti udio u zaslugama čitave Crkve, ili jedne zajednice, ili jedne određene osobe“, tada bi mogle koristiti osobi u smrtnom grijehu tako da bi mogla nešto zaslužiti, kako drži prethodno mišljenje. To dostaje za odgovor na 1. prigovor.

Odgovor na 2. prigovor: iako je onaj tko je u smrtnom grijehu u većoj potrebi za pomoći, ipak je manje sposoban primiti je.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.