Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 24, a. 1

Može li bilo koji svećenik odriješiti svoga podložnika od izopćenja

Prigovor 1. Čini se da svaki svećenik može odriješiti svoga podložnika od izopćenja. Jer okovi grijeha jači su od okova izopćenja. Ali svaki svećenik može odriješiti svoga podložnika od grijeha. Dakle, mnogo više može ga odriješiti od izopćenja.

Prigovor 2. Nadalje, ako se ukloni uzrok, uklanja se i učinak. Ali uzrok izopćenja jest smrtni grijeh. Budući da, dakle, svaki svećenik može odriješiti (svoga podložnika) od toga smrtnoga grijeha, može ga isto tako odriješiti i od izopćenja.

Naprotiv, istoj vlasti pripada izopćiti kao i odriješiti od izopćenja. Ali svećenici nižega stupnja ne mogu izopćiti svoje podložnike. Dakle, ne mogu ih ni odriješiti.

Odgovaram: od maloga izopćenja može odriješiti svatko tko može odriješiti od grijeha sudioništva u tuđem grijehu. No u slučaju velikoga izopćenja, ono je izrečeno ili od suca, i tada onaj tko je izrekao presudu ili njegov poglavar može odriješiti; ili je izrečeno po zakonu, i tada biskup ili čak svećenik može odriješiti osim u šest slučajeva koje papa, koji je donositelj zakonâ, pridržava sebi: prvi je slučaj čovjeka koji digne ruku na klerika ili redovnika; drugi je onoga tko provali u crkvu i bude prijavljen radi toga; treći je čovjeka koji zapali crkvu i bude prijavljen radi toga djela; četvrti je onoga tko svjesno opći u bogoslužju s onima koje je papa izopćio poimence; peti je slučaj onoga tko krivotvori pisma Svete Stolice; šesti je slučaj onoga tko opći u zločinu izopćenika. Jer takav ne bi trebao biti odriješen osim od osobe koja ga je izopćila, čak i ako joj nije podložan, osim ako, radi teškoće pojavljivanja pred njom, ne bude odriješen od biskupa ili od svoga vlastitoga svećenika, nakon što se prisegom obveže podložiti nalogu suca koji je nad njim izrekao izopćenje. Postoji, međutim, osam izuzetaka od prvoga slučaja: (1) na času smrti, kada bilo koji svećenik može bilo koga odriješiti od svakoga izopćenja; (2) ako je udarač vratar čovjeka na vlasti, a udarac nije zadan niti iz mržnje niti s namjerom; (3) ako je udarač žena; (4) ako je udarač sluga, čiji gospodar nije kriv i trpio bi od njegove odsutnosti; (5) ako redovnik udari redovnika, osim ako ga ne udari vrlo teško; (6) ako je udarač siromah; (7) ako je maloljetnik, starac ili bolesnik; (8) ako među njima vlada smrtno neprijateljstvo. Postoji, osim toga, sedam slučajeva u kojima osoba koja udari klerika ne navlači izopćenje: (1) ako to učini radi stege, kao učitelj ili poglavar; (2) ako se to učini iz šale; (3) ako udarač zatekne klerika kako se nedolično ponaša prema njegovoj ženi, njegovoj majci, njegovoj sestri ili njegovoj kćeri; (4) ako odmah uzvrati udarac za udarac; (5) ako udarač nije svjestan da udara klerika; (6) ako je ovaj potonji kriv za otpadništvo nakon trostruke opomene; (7) ako klerik vrši čin koji je posve protivan kleričkomu životu, npr. ako postane vojnik, ili ako je kriv za dvoženstvo [Naime, ono što je kanonistima poznato kao „slično dvoženstvo“].

Odgovor na 1. prigovor: iako su okovi grijeha sami po sebi veći od onih izopćenja, ipak su u određenom pogledu okovi izopćenja veći, ukoliko vežu čovjeka ne samo u očima Božjim nego i u očima Crkve. Otuda odrješenje od izopćenja zahtijeva jurisdikciju na vanjskom sudu, dok odrješenje od grijeha ne zahtijeva. Niti postoji potreba davanja riječi prisegom, kao u slučaju odrješenja od izopćenja, jer, kako Apostol izjavljuje (Heb 6,16), prijepori među ljudima rješavaju se prisegom.

Odgovor na 2. prigovor: kako izopćena osoba nema udjela u sakramentima Crkve, svećenik je ne može odriješiti od njezine krivnje osim ako prvo ne bude odriješena od izopćenja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.