Suppl., q. 22, a. 1
Može li svaki svećenik izopćiti
Prigovor 1. Čini se da svaki svećenik može izopćiti. Jer izopćenje je čin ključeva. Ali svaki svećenik ima ključeve. Dakle, svaki svećenik može izopćiti.
Prigovor 2. Nadalje, veća je stvar odriješiti i vezati na sudištu pokore negoli na sudištu vanjskoga suđenja. Ali svaki svećenik može odriješiti i vezati svoje podložnike na sudištu pokore. Dakle, svaki svećenik može izopćiti svoje podložnike.
Naprotiv, stvari bremenite opasnošću trebale bi se prepustiti odluci poglavara. Kazna izopćenja pak bremenita je mnogim opasnostima, osim ako se ne nanosi s umjerenošću. Dakle, ne bi se trebala povjeravati svakom svećeniku.
Odgovaram: na sudištu savjesti spor je između čovjeka i Boga, dok je na vanjskom sudištu između čovjeka i čovjeka. Stoga odrješivanje ili vezanje jednoga čovjeka u odnosu samo prema Bogu pripada sudištu pokore, dok vezanje ili odrješivanje čovjeka u odnosu prema drugim ljudima pripada javnom sudištu vanjskoga suđenja. I budući da izopćenje odsijeca čovjeka od zajedništva vjernika, ono pripada vanjskom sudištu. Dosljedno tome, samo oni mogu izopćiti koji imaju jurisdikciju na sudbenom sudištu. Otuda, po vlastitoj vlasti, samo biskupi i viši prelati, prema općenitijem mišljenju, mogu izopćiti, dok župnici to mogu činiti samo po nalogu ili u određenim slučajevima, kao što su slučajevi krađe, otimačine i sličnoga, u kojima im zakon dopušta izopćiti. Drugi su, međutim, tvrdili da čak i župnici mogu izopćiti: ali ono prvo mišljenje jest razumnije.
Odgovor na 1. prigovor: izopćenje je čin ključeva ne izravno, nego s obzirom na vanjsko suđenje. Presuda izopćenja, međutim, premda se proglašava vanjskim pravorijekom, ipak, kako donekle pripada ulasku u kraljevstvo, ukoliko je vojujuća Crkva put k proslavljenoj Crkvi, ta jurisdikcija po kojoj je čovjek mjerodavan izopćiti može se nazvati ključem. U tome smislu neki razlikuju ključ reda, koji imaju svi svećenici, i ključ jurisdikcije na sudištu suđenja, koji nema nitko osim sudaca vanjskoga sudišta. Ipak, Bog je oboje podijelio Petru (Mt 16,19), od koga ih drugi izvode, koje god od njih imali.
Odgovor na 2. prigovor: župnici doista imaju jurisdikciju nad svojim podložnicima na sudištu savjesti, ali ne i na sudbenom sudištu, jer ih ne mogu pozivati u spornim slučajevima. Otuda ne mogu izopćiti, ali ih mogu odriješiti na sudištu pokore. I premda je sudište pokore više, ipak se više svečanosti traži na sudbenom sudištu, jer je na njemu nužno dati zadovoljštinu ne samo Bogu nego i čovjeku.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.