III, q. 84, a. 1
Je li pokora sakrament
Prigovor 1. Čini se da pokora nije sakrament. Grgur naime kaže, a nalazi se u dekretima, I, pit. I: „Sakramenti su krštenje, krizma, tijelo i krv Kristova, koji se stoga nazivaju sakramentima jer pod pokrovom tjelesnih stvari božanska moć skrovitije izvodi spasenje“. No to se ne događa u pokori, jer se ne primjenjuju neke tjelesne stvari pod kojima bi božanska moć izvodila spasenje. Dakle, pokora nije sakrament.
Prigovor 2. Nadalje, sakramente Crkve pružaju Kristovi poslužitelji, prema onome u 1 Kor 4: „Tako neka nas čovjek smatra kao poslužitelje Kristove i upravitelje Božjih otajstava“. No pokoru ne pružaju Kristovi poslužitelji, nego je iznutra Bog nadahnjuje ljudima, prema onome u Jr 31: „Nakon što si me obratio, činio sam pokoru“. Dakle, čini se da pokora nije sakrament.
Prigovor 3. Nadalje, u sakramentima o kojima smo gore govorili postoji nešto što je samo sakrament, nešto što je i stvarnost i sakrament, a nešto što je samo stvarnost, kako je iz prethodnoga bjelodano. No to se ne nalazi u pokori. Dakle, pokora nije sakrament.
Naprotiv, kao što se krštenje primjenjuje za čišćenje od grijeha, tako i pokora, odakle je i Petar rekao Šimunu, Dj 8: „Obrati se od ove svoje opakosti“. No krštenje je sakrament, kako je gore rečeno. Dakle, po jednakom razlogu i pokora.
Odgovaram: kako Grgur kaže, u gore navedenom poglavlju: „Sakrament je u nekom slavlju kada se biva neko djelo tako da na označujući način primamo nešto što sveto valja primiti“. Bjelodano je pak da u pokori biva takvo djelo da se označava nešto sveto, kako s obzirom na grješnika koji se kaje, tako i s obzirom na svećenika koji odrješuje, jer grješnik koji se kaje po onome što čini i govori označava da je njegovo srce odstupilo od grijeha; slično i svećenik po onome što čini i govori oko pokajnika označava djelo Boga koji otpušta grijeh. Zato je bjelodano da je pokora koja se u Crkvi čini sakrament.
Odgovor na 1. prigovor: pod imenom tjelesnih stvari u širem smislu razumijevaju se i sami vanjski osjetilni čini, koji se u ovome sakramentu odnose onako kao voda u krštenju ili krizma u potvrdi. Valja pak primijetiti da se u onim sakramentima u kojima se podjeljuje izvrsna milost, koja nadilazi svaku mogućnost ljudskoga čina, izvana primjenjuje neka tjelesna tvar; kao u krštenju, gdje biva potpuno otpuštenje grijeha kako s obzirom na krivnju tako i s obzirom na kaznu; i u potvrdi, gdje se daje punina Duha Svetoga; i u posljednjem pomazanju, gdje se podjeljuje savršeno duhovno zdravlje, koje potječe iz Kristove moći kao iz nekoga vanjskoga počela. Zato ako i ima nekih ljudskih čina u takvim sakramentima, oni ne pripadaju biti tvari sakramenata, nego se pripravno odnose prema sakramentima. U onim pak sakramentima koji imaju učinak što odgovara ljudskim činima sami osjetilni ljudski čini zauzimaju mjesto tvari, kao što biva u pokori i ženidbi. Kao što i u tjelesnim lijekovima neke su stvari izvana primijenjene, kao melemi i napitci; a neke su čini onih koje treba liječiti, na primjer neka tjelovježba.
Odgovor na 2. prigovor: u sakramentima koji imaju tjelesnu tvar potrebno je da tu tvar primjenjuje poslužitelj Crkve, koji nosi Kristovu osobu, u znak da je uzvišenost moći koja u sakramentu djeluje od Krista. U sakramentu pak pokore, kako je rečeno, umjesto tvari jesu ljudski čini, koji potječu iz unutarnjega nadahnuća. Zato tvar ne primjenjuje poslužitelj, nego Bog koji iznutra djeluje, ali dovršenje sakramenta pruža poslužitelj dok odrješuje pokajnika.
Odgovor na 3. prigovor: i u pokori postoji nešto što je samo sakrament, naime čin koji izvršava kako grješnik koji se kaje tako i svećenik koji odrješuje. Stvarnost pak i sakrament jest unutarnja pokora grješnika. A samo stvarnost a ne sakrament jest otpuštenje grijeha. Od kojih je prvo sve zajedno uzeto uzrok drugoga; a prvo i drugo uzrok su trećega.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.