III, q. 8, a. 1
Je li Krist glava Crkve
Prigovor 1. Čini se da Kristu, ukoliko je čovjek, ne pripada biti glavom Crkve. Glava naime utječe osjetom i gibanjem na udove. A duhovan osjet i gibanje, koji biva po milosti, ne utječe u nas od Krista čovjeka, jer, kako kaže Augustin u XV De Trin., ni sam Krist, ukoliko je čovjek, ne daje Duha Svetoga, nego samo ukoliko je Bog. Dakle, njemu, ukoliko je čovjek, ne pripada biti glavom Crkve.
Prigovor 2. Nadalje, čini se da glava nema drugu glavu. No Kristu je, ukoliko je čovjek, glava Bog, prema onome iz 1 Kor 11, „glava je Kristu Bog“. Dakle, sam Krist nije glava.
Prigovor 3. Nadalje, glava je u čovjeku neki poseban ud koji prima utjecaj od srca. No Krist je opće počelo cijele Crkve. Dakle, on nije glava Crkve.
Naprotiv, kaže se u Ef 1, „njega dade za glavu nad cijelom Crkvom“.
Odgovaram: treba reći da kao što se cijela Crkva naziva jednim mističnim tijelom po sličnosti s naravnim ljudskim tijelom, koje prema različitim udovima ima različite čine, kako uči Apostol u Rim 12 i 1 Kor 12; tako se i Krist naziva glavom Crkve po sličnosti s ljudskom glavom. U njoj možemo razmotriti tri stvari, naime red, savršenost i moć. Red, jer je glava prvi dio čovjeka, počevši odozgo. I odatle dolazi da se svako počelo običava nazivati glavom, prema onome iz Jr 2, „na svakom raskršću podigla si sebi bludilište“. Savršenost pak, jer u glavi djeluju sva osjetila, i unutarnja i vanjska, dok je u ostalim udovima samo opip. I odatle je ono što se kaže u Iz 9, „starac i uglednik, on je glava“. Moć pak, jer snaga i gibanje ostalih udova, te njihovo upravljanje u njihovim činima, dolazi od glave, zbog osjetilne i pokretačke moći koja ondje vlada. Stoga se i vladar naziva glavom naroda, prema onome iz 1 Sam 15, „kad si bio malen u vlastitim očima, postao si glava plemenima Izraelovim“. Ove tri stvari pak duhovno pripadaju Kristu. Prvo naime, prema blizini Bogu njegova je milost uzvišenija i prva, iako ne vremenski, jer su svi drugi primili milost s obzirom na njegovu milost, prema onome iz Rim 8, „koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova, da on bude prvorođenac među mnogom braćom“. Drugo pak, on ima savršenost s obzirom na puninu svih milosti, prema onome iz Iv 1, „vidjesmo ga puna milosti i istine“, kako je gore pokazano. Treće, imao je moć utjecanja milosti na sve udove Crkve, prema onome iz Iv 1, „od njegove punine svi mi primismo“. I tako je očito da se Krist prikladno naziva glavom Crkve.
Odgovor na 1. prigovor: davanje milosti ili Duha Svetoga pripada Kristu po tome što je Bog, mjerodavno, no instrumentalno mu pripada po tome što je čovjek, ukoliko je naime njegovo čovještvo bilo „instrument njegova božanstva“. I tako su njegovi čini po snazi božanstva bili za nas spasonosni, kao oni koji u nama uzrokuju milost, i po zasluzi i po nekom učinkovitom djelovanju. Augustin pak poriče da Krist, ukoliko je čovjek, daje Duha Svetoga po autoritetu. Instrumentalno pak, ili poslužiteljski, i za druge se svetce kaže da daju Duha Svetoga, prema onome iz Gal 3, „onaj koji vam daje Duha Svetoga“, i tako dalje.
Odgovor na 2. prigovor: u metaforičkim govorima ne treba paziti na sličnost u pogledu svega, jer tako to ne bi bila sličnost, nego istina stvari. Naravna glava, dakle, nema drugu glavu, jer ljudsko tijelo nije dio nekog drugog tijela. No tijelo u prenesenom smislu, to jest neko uređeno mnoštvo, dio je drugog mnoštva, kao što je obiteljsko mnoštvo dio građanskog mnoštva. I stoga domaćin, koji je glava obiteljskog mnoštva, ima nad sobom glavu, upravitelja države. I na taj način ništa ne sprječava da Kristu glava bude Bog, premda je on sam glava Crkve.
Odgovor na 3. prigovor: glava ima očito prvenstvo u odnosu na vanjske udove, no srce ima neki skriveni utjecaj. I stoga se sa srcem uspoređuje Duh Sveti, koji nevidljivo oživljuje i ujedinjuje Crkvu, a s glavom se uspoređuje Krist, prema vidljivoj naravi po kojoj se kao čovjek uzdiže iznad ljudi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.