III, q. 77, a. 8
Može li se posvećenomu vinu nešto primiješati
Prigovor 1. Čini se da se posvećenomu vinu ne može primiješati neka tekućina. Sve naime što se nečemu miješa, prima njegovu kakvoću. No nijedna tekućina ne može primiti kakvoću sakramentalnih prilika, jer su ti akcidenti bez subjekta, kako je rečeno. Dakle, čini se da se nijedna tekućina ne može pomiješati sa sakramentalnim prilikama vina.
Prigovor 2. Nadalje, ako se neka tekućina pomiješa s onim prilikama, treba da iz toga nastane neko jedno. No ne može nastati neko jedno niti iz tekućine, koja je supstancija, i sakramentalnih prilika, koje su akcidenti; niti iz tekućine i krvi Kristove, koja zbog svoje neraspadljivosti niti prima dodavanje niti smanjenje. Dakle, nijedna se tekućina ne može primiješati posvećenomu vinu.
Prigovor 3. Nadalje, ako se neka tekućina pomiješa s posvećenim vinom, čini se da i sama postaje posvećena, kao što voda koja se pomiješa s blagoslovljenom vodom postaje također blagoslovljena. No posvećeno vino uistinu je krv Kristova. Dakle, i pomiješana bi tekućina bila krv Kristova. I tako bi nešto postalo krv Kristova drukčije nego po posvećenju, što je neprikladno. Dakle, posvećenomu se vinu ne može neka tekućina primiješati.
Prigovor 4. Nadalje, ako se od dviju stvari jedna posvema pokvari, neće biti miješanja, kako se veli u I. De generatione. No pri miješanju bilo koje tekućine čini se da se kvari sakramentalna prilika vina, tako da pod njom prestaje biti krv Kristova. Kako stoga što su veliko i malo razlike količine i mijenjaju je, kao bijelo i crno boju; tako i zato što se pomiješana tekućina, budući da nema zapreke, čini se posvuda rasprostire kroz cjelinu, i tako ondje prestaje biti krv Kristova, koja ondje nije istodobno s drugom supstancijom. Dakle, nikakva se tekućina ne može pomiješati s posvećenim vinom.
Naprotiv, osjetilu je očito da se druga tekućina može pomiješati s vinom poslije posvećenja, kao i prije.
Odgovaram: istinitost je ovoga pitanja očita iz prethodnoga. Rečeno je naime gore da prilike koje ostaju u ovome sakramentu, kao što po snazi posvećenja stječu način bitka supstancije, tako također stječu način djelovanja i trpljenja, da naime mogu djelovati i trpjeti što god bi djelovala ili trpjela supstancija kad bi ondje prisutna postojala. Bjelodano je pak da bi se, kad bi ondje bila supstancija vina, neka tekućina mogla s njom pomiješati. Toga bi pak miješanja različit bio učinak i prema obliku tekućine i prema količini. Ako bi se naime pomiješala neka tekućina u tolikoj količini da se može rasprostrijeti kroz čitavo vino, čitavo bi postalo pomiješano. Ono pak što je pomiješano iz dviju stvari, nijedna nije od miješanih, nego oboje prelazi u nešto treće od njih sastavljeno. Otkuda bi slijedilo da ranije postojeće vino ne bi ostalo ako bi pomiješana tekućina bila druge vrste. Ako bi pak dodana tekućina bila iste vrste, primjerice ako bi se vino pomiješalo s vinom, ostala bi doista ista vrsta, ali ne bi ostalo brojčano isto vino. Što pokazuje različitost akcidenata, primjerice ako bi jedno vino bilo bijelo, a drugo crveno. Ako bi pak dodana tekućina bila tako male količine da se ne bi mogla proliti kroz cjelinu, ne bi čitavo vino postalo pomiješano, nego neki njegov dio. Koji doista ne bi ostao brojčano isti, zbog miješanja tuđe tvari. Ostao bi ipak iste vrste, ne samo ako bi mala pomiješana tekućina bila iste vrste, nego i ako bi bila druge vrste, jer kap vode pomiješana s mnogo vina prelazi u vrstu vina, kako se veli u I. De generatione. Bjelodano je pak iz rečenoga da tijelo i krv Kristova ostaju u ovome sakramentu dokle god te prilike ostaju brojčano iste, posvećuje se naime ovaj kruh i ovo vino. Stoga, ako nastane toliko miješanje bilo koje tekućine da dopre do čitava posvećenoga vina i postane pomiješano, bit će i brojčano drugo, i ondje neće ostati krv Kristova. Ako pak nastane tako malo dodavanje neke tekućine da se ne može rasprostrijeti kroz cjelinu, nego do nekoga dijela prilika, prestat će biti krv Kristova pod onim dijelom posvećenoga vina, ostat će ipak pod drugim.
Odgovor na 1. prigovor: Inocent III. veli u jednoj dekretali da „sami akcidenti, čini se, djeluju na dodano vino, jer ako bi se dodala voda, poprimila bi okus vina. Događa se dakle da akcidenti mijenjaju subjekt, kao što se i događa da subjekt mijenja akcidente. Ustupa naime narav čudu, i snaga djeluje iznad običaja“. To ipak ne valja tako shvatiti kao da bi brojčano isti akcident koji je prije bio u vinu prije posvećenja poslije nastao u dodanom vinu, nego takva promjena biva po djelovanju. Preostali naime akcidenti vina zadržavaju djelovanje supstancije, prema rečenomu, i tako mijenjajući utječu na dodanu tekućinu.
Odgovor na 2. prigovor: tekućina dodana posvećenomu vinu nipošto se ne miješa sa supstancijom krvi Kristove. Miješa se ipak sa sakramentalnim prilikama, no tako da se nakon izvršena miješanja spomenute prilike kvare ili u cjelini ili u dijelu, prema načinu na koji je gore rečeno da iz onih prilika može nešto nastati. I ako se doista kvare u cjelini, više ne ostaje nikakvo pitanje, jer će već sve biti jednakolično. Ako se pak kvare u dijelu, bit će doista jedna dimenzija prema neprekinutosti količine, no ne jedna prema načinu bitka, jer je jedan njezin dio bez subjekta, a drugi će biti u subjektu; kao što bi, kad bi se neko tijelo sastojalo od dviju kovina, bilo jedno tijelo prema pojmu količine, no ne jedno prema vrsti naravi.
Odgovor na 3. prigovor: kako Inocent III. veli u spomenutoj dekretali: „ako se poslije posvećenja kaleža drugo vino ulije u kalež, ono doista ne prelazi u krv niti se s krvlju miješa, nego, pomiješano s akcidentima prijašnjega vina, tijelu koje se pod njima skriva posvuda se oblijeva, ne vlažeći obliveno“. Što doista valja shvatiti onda kada ne nastane toliko miješanje tuđe tekućine da krv Kristova prestane biti pod cjelinom. Tada se naime veli da se posvuda oblijeva, ne zato što bi doticalo krv Kristovu prema njezinim vlastitim dimenzijama, nego prema sakramentalnim dimenzijama pod kojima se sadrži. Niti je slično s blagoslovljenom vodom, jer onaj blagoslov ne čini nikakvu promjenu oko supstancije vode, kao što čini posvećenje vina.
Odgovor na 4. prigovor: neki su tvrdili da će, ma kako malo miješanje tuđe tekućine nastalo, supstancija krvi Kristove prestati biti pod cjelinom. I to na temelju navedenoga razloga. Koji ipak ne prisiljava. Jer veliko i malo ne mijenjaju dimenzionalnu količinu s obzirom na njezinu bit, nego s obzirom na određenje mjere. Jednako tako dodana tekućina može biti tako malena da se svojom malenošću sprječava rasprostrijeti kroz cjelinu, i to ne samo dimenzijama, koje, premda su bez subjekta, ipak stoje na putu drugoj tekućini kao i supstancija kad bi ondje bila, prema onome što je prethodno rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.