III, q. 73, a. 1
Je li euharistija sakrament
Prigovor 1. Čini se da euharistija nije sakrament. Za isto se naime ne smiju određivati dva sakramenta, jer je svaki pojedini sakrament djelotvoran za proizvođenje svoga učinka. Budući dakle da se za usavršenje određuju potvrda i euharistija, kako veli Dionizije u IV. poglavlju Eccl. Hier., čini se da euharistija nije sakrament, dok je potvrda sakrament, kako je prethodno utvrđeno.
Prigovor 2. Nadalje, u svakom sakramentu Novoga zakona ono što je vidljivo podvrgnuto osjetilu proizvodi nevidljivi učinak sakramenta, kao što pranje vodom uzrokuje i krsni biljeg i duhovno pranje, kako je gore rečeno. No prilike kruha i vina, koje su u ovome sakramentu podvrgnute osjetilu, ne proizvode niti samo istinsko tijelo Kristovo, koje je stvarnost i sakrament, niti otajstveno tijelo, koje je samo stvarnost u euharistiji. Dakle, čini se da euharistija nije sakrament Novoga zakona.
Prigovor 3. Nadalje, sakramenti Novoga zakona koji imaju tvar usavršuju se u uporabi tvari, kao krštenje u pranju, a potvrda u pomazanju krizmom. Ako bi dakle euharistija bila sakrament, usavršavala bi se u uporabi tvari, a ne u posvećenju same tvari. Što je očito neistinito, jer oblik ovoga sakramenta jesu riječi koje se izgovaraju pri posvećenju tvari, kako će se niže pokazati. Dakle, euharistija nije sakrament.
Naprotiv, u popričesnoj molitvi kaže se: „neka nam ovaj tvoj sakrament ne bude krivnja na kaznu“.
Odgovaram: sakramenti Crkve određeni su za pružanje pomoći čovjeku u duhovnom životu. A duhovni se život suobličuje tjelesnomu životu, stoga što tjelesne stvari nose sličnost s duhovnima. Bjelodano je pak da se, kao što se za tjelesni život traži rađanje, po kojemu čovjek prima život, i rast, kojim se čovjek privodi k punini života; tako traži i hrana, kojom se čovjek uzdržava na životu. I zato, kao što je za duhovni život trebalo postojati krštenje, koje je duhovno rađanje, i potvrda, koja je duhovni rast; tako je trebao postojati sakrament euharistije, koji je duhovna hrana.
Odgovor na 1. prigovor: dvostruko je savršenstvo. Jedno koje je u samome čovjeku, k kojemu se privodi rastom. I takvo savršenstvo pripada potvrdi. Drugo je pak savršenstvo koje čovjek postiže dodavanjem hrane ili odjeće, ili nečega takvoga. I takvo savršenstvo pripada euharistiji, koja je duhovna okrepa.
Odgovor na 2. prigovor: krsna voda ne uzrokuje neki duhovni učinak zbog same vode, nego zbog snage Duha Svetoga koja se nalazi u vodi, odakle Krizostom veli povodom onoga u Iv 5, „anđeo bi Gospodnji u određeno vrijeme itd., u krštenima ne djeluje naprosto voda, nego, kad primi milost Duha Svetoga, tada razrješuje sve grijehe“. Kako se pak odnosi snaga Duha Svetoga prema krsnoj vodi, tako se odnosi istinsko tijelo Kristovo prema prilikama kruha i vina. Stoga prilike kruha i vina ništa ne proizvode osim snagom istinskoga tijela Kristova.
Odgovor na 3. prigovor: sakrament se naziva po tome što sadrži nešto sveto. Može pak nešto biti sveto dvostruko, naime apsolutno i u odnosu prema drugomu. Ovo je pak razlika između euharistije i drugih sakramenata koji imaju osjetilnu tvar: što euharistija sadrži nešto apsolutno sveto, naime samoga Krista, dok krsna voda sadrži nešto sveto u odnosu prema drugomu, naime snagu za posvećivanje, a isti je razlog i o krizmi i sličnim tvarima. I zato se sakrament euharistije usavršuje u samome posvećenju tvari, dok se drugi sakramenti usavršuju u primjeni tvari za posvećenje čovjeka. A iz toga ujedno slijedi druga razlika. U sakramentu naime euharistije ono što je stvarnost i sakrament nalazi se u samoj tvari; a ono što je samo stvarnost nalazi se u primatelju, naime milost koja se podjeljuje. U krštenju pak oboje je u primatelju: i biljeg, koji je stvarnost i sakrament; i milost oproštenja grijeha, koja je samo stvarnost. I isti je razlog o drugim sakramentima.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.