Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 72, a. 5

Utiskuje li biljeg

Prigovor 1. Čini se da sakrament potvrde ne utiskuje biljeg. Biljeg naime označuje stanoviti razlikovni znak. No po sakramentu se potvrde čovjek ne razlikuje od nevjernika, to naime biva po krštenju, a niti od drugih vjernika, jer se ovaj sakrament određuje za duhovnu borbu, koja se navješćuje svim vjernicima. Dakle, u ovome se sakramentu ne utiskuje nikakav biljeg.

Prigovor 2. Nadalje, gore je rečeno da je biljeg stanovita duhovna moć. Moć pak nije doli djelatna ili trpna. Djelatna se pak moć u sakramentima podjeljuje po sakramentu reda, a trpna moć, ili primateljska, po sakramentu krštenja. Dakle, po sakramentu potvrde ne utiskuje se nikakav biljeg.

Prigovor 3. Nadalje, u obrezanju, koje je tjelesni biljeg, ne utiskuje se nikakav duhovni biljeg. No u ovome se sakramentu utiskuje stanoviti tjelesni biljeg, dok se naime čovjek krizmom označuje znakom križa na čelu. Dakle, u ovome se sakramentu ne utiskuje duhovni biljeg.

Naprotiv, u svakom sakramentu koji se ne ponavlja utiskuje se biljeg. No ovaj se sakrament ne ponavlja, veli naime Grgur: „o čovjeku koji bi od biskupa bio ponovno potvrđen, takvo ponavljanje valja zabraniti“. Dakle, u potvrdi se utiskuje biljeg.

Odgovaram: kako je gore rečeno, biljeg je stanovita duhovna vlast uređena za neka sveta djelovanja. Rečeno je pak gore da, kao što je krštenje stanovito duhovno rađanje za kršćanski život, tako je i potvrda stanoviti duhovni rast koji promiče čovjeka u zrelu duhovnu dob. Bjelodano je pak iz sličnosti s tjelesnim životom da je jedno djelovanje čovjeka tek rođenoga, a drugo djelovanje njemu pristoji kada dođe do zrele dobi. I stoga se po sakramentu potvrde čovjeku daje duhovna vlast za neka druga sveta djelovanja, osim onih za koja mu se daje vlast u krštenju. U krštenju naime prima vlast za vršenje onoga što pripada vlastitomu spasenju, ukoliko živi po samome sebi; no u potvrdi prima vlast za vršenje onoga što pripada duhovnoj borbi protiv neprijatelja vjere. Kao što je očito na primjeru apostolâ koji su, prije nego su primili puninu Duha Svetoga, bili u dvorani posljednje večere ustrajući u molitvi; poslije pak izišavši nisu se bojali javno ispovijedati vjeru, čak i pred neprijateljima kršćanske vjere. I stoga je očito da se u sakramentu potvrde utiskuje biljeg.

Odgovor na 1. prigovor: duhovna borba protiv nevidljivih neprijatelja pristoji svima. No protiv vidljivih neprijatelja, to jest protiv progonitelja vjere boriti se, ispovijedajući Kristovo ime, pripada potvrđenima, koji su već duhovno privedeni do muževne dobi, prema onome što se veli u 1 Iv 2: „pišem vama, mladići, jer ste jaki i riječ Božja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga“. I stoga je biljeg potvrde razlikovni znak, ne nevjernikâ od vjernikâ, nego duhovno napredovalih od onih kojima se veli: „kao tek rođena dječica“.

Odgovor na 2. prigovor: svi su sakramenti stanovita ispovijedanja vjere. Kao što dakle krštenik prima duhovnu vlast za ispovijedanje vjere primanjem drugih sakramenata; tako potvrđenik prima vlast javno riječima ispovijedati Kristovu vjeru, kao po službi.

Odgovor na 3. prigovor: sakramenti se Staroga zakona nazivaju pravednošću tijela, kako je očito u Heb 9, zato naime što iznutra ništa nisu proizvodili. I zato se u obrezanju utiskivao biljeg samo na tijelu, a ne na duši. No u potvrdi se s tjelesnim biljegom utiskuje ujedno duhovni biljeg, stoga što je sakrament Novoga zakona.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.