Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 72, a. 11

Daje li se ovaj sakrament samo po biskupima

Prigovor 1. Čini se da ne može samo biskup podijeliti ovaj sakrament. Grgur naime, pišući biskupu Januariju, veli: „doprlo je do nas da su se neki sablaznili što smo zabranili da prezbiteri dotiču krizmom one koji su kršteni. I mi smo doista postupili prema starom običaju naše Crkve, no ako su zbog te stvari neki posvema ožalošćeni, gdje nedostaju biskupi, dopuštamo da prezbiteri također na čelima moraju doticati krštenike krizmom“. No ono što pripada nužnosti sakramenata ne smije se mijenjati radi izbjegavanja sablazni. Dakle, čini se da nije od nužnosti ovoga sakramenta da ga podjeljuje biskup.

Prigovor 2. Nadalje, sakrament krštenja čini se da je veće djelotvornosti nego sakrament potvrde, jer po krštenju biva potpuno oproštenje grijeha i s obzirom na krivnju i s obzirom na kaznu, što ne biva u ovome sakramentu. No običan svećenik po svojoj službi može podijeliti sakrament krštenja, a u nuždi svatko, čak i nezaređen, može krstiti. Dakle, nije od nužnosti ovoga sakramenta da ga podjeljuje biskup.

Prigovor 3. Nadalje, vrh glave, gdje je prema liječnicima sjedište razuma (naime pojedinačnoga, koje se naziva misaona moć), plemenitiji je od čela, gdje je sjedište uobraziljne moći. No običan svećenik može krštenike pomazati krizmom na tjemenu. Dakle, mnogo više može ih označiti krizmom na čelu, što pripada ovomu sakramentu.

Naprotiv, papa Euzebije veli: „sakrament polaganja ruku valja držati s velikim štovanjem, a njega ne mogu izvršiti drugi doli vrhovni svećenici. Niti se u vrijeme apostolâ čita ili zna da su ga izvršili drugi doli sami apostoli, niti ga ikada mogu izvršiti ili smiju činiti drugi doli oni koji drže njihovo mjesto. Jer ako bi se drukčije prisvojilo, neka se drži ništavim i praznim, niti će se ikada ubrajati među crkvene sakramente“. Od nužnosti je dakle ovoga sakramenta, koji se naziva sakramentom polaganja ruku, da ga podjeljuje biskup.

Odgovaram: u svakom djelu konačno se dovršenje pridržava najvišoj vještini ili snazi, kao što priprava tvari pripada nižim obrtnicima, viši pak daje oblik, a najviši je onaj kojemu pripada uporaba, koja je svrha izrađevina; i pismo koje bilježnik napiše, gospodar pečati. Vjernici su pak Kristovi stanovito božansko djelo, prema onome u 1 Kor 3: „Božja ste građevina“, oni su također kao stanovito pismo napisano Duhom Božjim, kako se veli u 2 Kor 3. Ovaj pak sakrament potvrde jest kao konačno dovršenje sakramenta krštenja, tako naime da se po krštenju čovjek izgrađuje u duhovni dom i ispisuje se kao stanovito duhovno pismo; no po sakramentu potvrde, kao izgrađeni dom posvećuje se u hram Duha Svetoga; i kao ispisano pismo pečati se znakom križa. I stoga se podjeljivanje ovoga sakramenta pridržava biskupima, koji imaju najvišu vlast u Crkvi, kao što se u ranoj Crkvi po polaganju ruku apostolâ, čije mjesto drže biskupi, davala punina Duha Svetoga, kako stoji u Dj 8. Otkuda papa Urban veli: „svi vjernici po polaganju ruku biskupâ moraju primiti Duha Svetoga poslije krštenja, kako bi se pokazali potpunim kršćanima“.

Odgovor na 1. prigovor: papa u Crkvi ima puninu vlasti, iz koje može neke stvari koje pripadaju višim redovima povjeriti nekim nižima, kao što prezbiterima dopušta podjeljivati niže redove, što pripada biskupskoj vlasti. I iz te je punine vlasti blaženi papa Grgur dopustio da obični svećenici podjeljuju ovaj sakrament dokle god se ne ukloni sablazan.

Odgovor na 2. prigovor: sakrament je krštenja djelotvorniji od ovoga sakramenta s obzirom na uklanjanje zla, stoga što je duhovno rađanje, a to je promjena iz nebitka u bitak. Ovaj je pak sakrament djelotvorniji za napredovanje u dobru, jer je stanoviti duhovni rast iz nesavršena bitka u savršeni bitak. I stoga se ovaj sakrament povjerava dostojnijemu poslužitelju.

Odgovor na 3. prigovor: kako Raban veli u knjizi De institutione clericorum: „krštenika svećenik označuje krizmom na vrhu glave, a biskup na čelu, kako bi se prvim pomazanjem označio silazak Duha Svetoga na njega radi posvećenja prebivališta Bogu, a u drugom također kako bi se očitovalo da na čovjeka dolazi sedmerostruka milost istoga Duha Svetoga sa svom puninom svetosti, znanja i jakosti“. Ne dakle zbog plemenitijega dijela, nego zbog jačega učinka, ovo se pomazanje pridržava biskupima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.