Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 71, a. 4

Trebaju li se oni koji se imaju krstiti poučavati ili zaklinjati po svećenicima

Prigovor 1. Čini se da ne pripada svećeniku poučavati i zaklinjati onoga tko se ima krstiti. K službi naime poslužitelja pripada imati djelovanje nad nečistima, kako Dionizije, u V. poglavlju De ecclesiastica hierarchia, kaže. No katekumeni, koji se upućuju u pouci, i bjesomučnici, koji se čiste u zaklinjanju, ubrajaju se među nečiste, kako Dionizije na istome mjestu kaže. Dakle, poučavati i zaklinjati ne pripada k službi svećenika, nego radije poslužitelja.

Prigovor 2. Nadalje, katekumeni se poučavaju o vjeri po Svetome pismu, koje se u Crkvi po poslužiteljima čita, jer kao što po čitačima u Crkvi čita se Stari zavjet, tako se također po đakonima i podđakonima čita Novi. I tako k poslužiteljima pripada poučavati. Slično također i zaklinjati, kako se čini, k poslužiteljima pripada. Kaže naime Izidor, u jednoj poslanici: „K zaklinjaču pripada zaklinjanja napamet držati, i ruke nad bjesomučnike i katekumene u zaklinjanju polagati“. Ne pripada dakle k službi svećenika poučavati i zaklinjati.

Prigovor 3. Nadalje, poučavati isto je što i učiti, a to je isto što i usavršavati. Što k službi biskupa pripada, kako kaže Dionizije, u V. poglavlju De ecclesiastica hierarchia. Ne pripada dakle k službi svećenika.

Naprotiv, papa Nikola kaže: „Pouke onih koji se imaju krstiti mogu se činiti od svećenika svake pojedine crkve“. Grgur također, na Ezekijela, kaže: „Svećenici, kada po milosti zaklinjanja ruku na one koji vjeruju polažu, što drugo čine doli da se zli dusi izgone?“.

Odgovaram: poslužitelj se uspoređuje sa svećenikom kao sekundarni i instrumentalni djelatnik s glavnim, kako pokazuje i samo ime poslužitelja. Sekundarni pak djelatnik ne djeluje bez glavnoga djelatnika u djelovanju. Koliko je pak djelovanje uzvišenije, toliko glavni djelatnik treba uzvišenija oruđa. Uzvišenije je pak djelovanje svećenika ukoliko podjeljuje sam sakrament, nego u pripravama za sakrament. I zato najviši poslužitelji, koji se nazivaju đakoni, surađuju sa svećenikom u samome podjeljivanju sakramenata, kaže naime Izidor da „k đakonu pripada pomagati svećenicima i posluživati u svemu što se čini u Kristovim sakramentima, u krštenju naime, u krizmi, pateni i kaležu“. Niži pak poslužitelji surađuju sa svećenikom u onome što je priprava za sakramente, kao čitači u pouci, zaklinjači u zaklinjanju.

Odgovor na 1. prigovor: nad nečistima poslužitelji imaju služničko i kao instrumentalno djelovanje, a svećenik glavno.

Odgovor na 2. prigovor: čitači i zaklinjači imaju službu poučavanja i zaklinjanja, ne doduše kao glavni, nego kao oni koji u tome svećeniku poslužuju.

Odgovor na 3. prigovor: mnogostruka je pouka. Jedna koja obraća k vjeri. Koju Dionizije pripisuje biskupu, u II. poglavlju De ecclesiastica hierarchia, i može pristajati bilo kojemu propovjedniku, ili također bilo kojemu vjerniku. Druga je pouka kojom se tko poučava o početcima vjere, i kako se treba držati u primanju sakramenata. I ova pripada sekundarno doduše poslužiteljima, a ponajprije svećenicima. Treća je pouka o življenju kršćanskoga života. I ova pripada kumovima. Četvrta je pouka o dubokim otajstvima vjere, i savršenosti kršćanskoga života. I ova po službi pripada biskupima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.