III, q. 67, a. 1
Pripada li đakonu krstiti
Prigovor 1. Čini se da službi đakona pripada krstiti. Zajedno se naime od Gospodina nalaže služba propovijedanja i krštenja, prema onome u Mt posl.: „pođite, naučavajte sve narode, krsteći ih“, i tako dalje. No službi đakona pripada navješćivati evanđelje. Dakle, čini se da i službi đakona pripada krstiti.
Prigovor 2. Nadalje, prema Dioniziju u V. poglavlju Eccl. Hier., čišćenje pripada službi đakona. No čišćenje od grijeha ponajviše biva po krštenju, prema onome u Ef 5: „očistivši je kupelji vode u riječi života“. Dakle, čini se da krstiti pripada đakonu.
Prigovor 3. Nadalje, o blaženom se Lovri čita da je, premda je bio đakon, mnoge krstio. Dakle, čini se da đakonima pripada krstiti.
Naprotiv, papa Gelazije veli, a nalazi se u Dekretima, dist. XCIII: „đakonima određujemo obdržavati vlastitu mjeru“. I niže: „bez biskupa ili prezbitera neka se ne usuđuju krstiti, osim ako, dok su spomenuti redovi daleko, krajnja nužda ne primora“.
Odgovaram: kao što se svojstva nebeskih redova i njihove službe razabiru iz njihovih imena, kako veli Dionizije u VII. poglavlju Cael. Hier., tako se i iz imena crkvenih redova može razabrati što pripada pojedinomu redu. Đakoni se pak nazivaju slugama, jer naime đakonima ne pripada podjeljivati neki sakrament prvenstveno i po vlastitoj službi, nego pružati posluživanje drugim višim službenicima pri podjeljivanju sakramenata. I tako đakonu ne pripada po vlastitoj službi podjeljivati sakrament krštenja, nego u podjeljivanju ovoga sakramenta i drugih pomagati i posluživati višima. Stoga Izidor veli: „đakonu pripada pomagati i posluživati svećenicima u svemu što se čini u sakramentima Kristovim, naime u krštenju, u krizmi, u plitici i kaležu“.
Odgovor na 1. prigovor: đakonu pripada čitati Evanđelje u Crkvi i propovijedati ga na način katekiziranja, otkuda i Dionizije veli da đakoni imaju službu nad nečistima, među koje ubraja katekumene. No naučavati, to jest tumačiti Evanđelje, pripada vlastito biskupu, čiji je čin usavršavati, prema Dioniziju u V. poglavlju Eccl. Hier.; usavršavati pak isto je što i naučavati. Stoga ne slijedi da đakonima pripada služba krštenja.
Odgovor na 2. prigovor: kako veli Dionizije u II. poglavlju Eccl. Hier., krštenje nema samo moć čišćenja, nego i moć rasvjetljivanja. I stoga nadilazi službu đakona, kojemu pripada samo čistiti, naime ili odbijanjem nečistih ili njihovim priređivanjem za primanje sakramenta.
Odgovor na 3. prigovor: budući da je krštenje sakrament nužde, dopušta se đakonima da u slučaju nužde u odsutnosti viših krste, kako je očito iz gore navedenoga autoriteta Gelazija. I na taj je način blaženi Lovro, budući đakon, krstio.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.