III, q. 61, a. 4
Jesu li bili nužni poslije Kristova dolaska
Prigovor 1. Čini se da poslije Krista nisu trebali postojati neki sakramenti. Dolaskom naime istine mora prestati slika. Ali „milost i istina po Isusu Kristu postade“, kako se kaže u Iv 1. Budući dakle da su sakramenti znakovi ili slike istine, čini se da poslije Kristove muke sakramenti nisu trebali postojati.
Prigovor 2. Nadalje, sakramenti se sastoje u nekim elementima, kako je iz gore rečenoga bjelodano. Ali apostol kaže u Gal 4 da, „dok bijasmo djeca, pod elementima svijeta robovasmo“; a sada, pošto je došla punina vremena, više nismo djeca. Dakle, čini se da ne bismo trebali Bogu služiti pod elementima ovoga svijeta, služeći se tjelesnim sakramentima.
Prigovor 3. Nadalje, „u Boga nema promjene niti sjene od mijene“, kako se kaže u Jak 1. Ali ovo se čini da pripada nekoj promjeni božanske volje: to što druge sakramente sada pruža ljudima za posvećenje u vrijeme milosti, a druge prije Krista. Dakle, čini se da poslije Krista nisu trebali biti ustanovljeni drugi sakramenti.
Naprotiv, Augustin kaže u XIX. Contra Faust. da su sakramenti Staroga zakona „uklonjeni jer su ispunjeni, a drugi su ustanovljeni: krepošću veći, korišću bolji, činom lakši, brojem manji“.
Odgovaram: kao što su drevni oci spašeni po vjeri u Krista koji ima doći, tako se i mi spašavamo po vjeri u Krista koji je već rođen i trpio. Sakramenti su pak neki znakovi koji ispovijedaju vjeru po kojoj se čovjek opravdava. Potrebno je pak drugim znakovima označivati buduće, prošlo ili sadašnje; kako naime Augustin veli u XIX. Contra Faust., „ista se stvar drukčije navješćuje kao ona koja se ima dogoditi, a drukčije kao ona koja se dogodila, kao što same riječi ‚imat će trpjeti‘ i ‚trpio je‘ ne zvuče slično“. I stoga moraju neki drugi sakramenti postojati u Novome zakonu po kojima se označuju ono što je prethodilo u Kristu, osim sakramenata Staroga zakona, kojima se unaprijed navješćivalo buduće.
Odgovor na 1. prigovor: kako Dionizije kaže u 5. pogl. Eccl. Hier., stanje je Novoga zakona srednje između stanja Staroga zakona, čije se slike ispunjaju u Novome zakonu; i između stanja slave, u kojemu će se svaka istina gola i savršena očitovati. I stoga tada neće biti nikakvih sakramenata. Sada pak, dokle god kroz zrcalo u zagonetki spoznajemo, kako se kaže u 1 Kor 13, potrebno je da po nekim osjetilnim znakovima dolazimo k duhovnome. Što pripada pojmu sakramenata.
Odgovor na 2. prigovor: sakramente Staroga zakona apostol naziva bijednim i nemoćnim elementima jer milost niti su sadržavali, niti su je uzrokovali. I stoga za one koji su se služili onim sakramentima apostol veli da su pod elementima svijeta Bogu služili, jer naime nisu bili ništa drugo doli elementi ovoga svijeta. Naši pak sakramenti sadrže i uzrokuju milost. I stoga o njima ne vrijedi sličan razlog.
Odgovor na 3. prigovor: kao što se za domaćina ne pokazuje iz toga da ima promjenljivu volju što različite zapovijedi svojoj obitelji predlaže prema raznolikosti vremenâ, ne zapovijedajući isto zimi i ljeti; tako se ne pokazuje nikakva promjena u Bogu iz toga što je druge sakramente ustanovio poslije Kristova dolaska, a druge u vrijeme zakona; jer oni bijahu prikladni za unaprijedno označavanje milosti, a ovi su prikladni za sadašnje pokazivanje milosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.