Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 57, a. 4

Je li uzišao iznad svih tjelesnih nebesa

Prigovor 1. Čini se da Krist nije uzišao iznad svih nebesa. Kaže se naime u Psalmu: „Gospodin je u svetom hramu svojemu, Gospodin, na nebu je prijestolje njegovo“. Ono pak što je na nebu, nije iznad neba. Dakle, Krist nije uzišao iznad svih nebesa.

Prigovor 2. Nadalje, dva tijela ne mogu biti na istome mjestu. Budući dakle da nema prijelaza iz krajnosti u krajnost osim po sredini, čini se da Krist ne bi mogao uzaći iznad svih nebesa da se nebo nije razdijelilo. Što je nemoguće.

Prigovor 3. Nadalje, u Dj 1 kaže se da ga je „oblak uzeo ispred njihovih očiju“. Ali oblaci se ne mogu podići iznad neba. Dakle, Krist nije uzišao iznad svih nebesa.

Prigovor 4. Nadalje, vjerujemo da će Krist zauvijek ostati ondje kamo je uzišao. Ali ono što je protiv naravi, ne može biti vječno, jer ono što je prema naravi biva u većini slučajeva i češće. Budući dakle da je protiv naravi zemaljskomu tijelu biti iznad neba, čini se da tijelo Kristovo nije uzišlo iznad neba.

Naprotiv, kaže se u Ef 4: „Uziđe iznad svih nebesa da ispuni sve“.

Odgovaram: što neka tijela savršenije sudjeluju u božanskoj dobroti, to su viša u tjelesnom redu, koji je mjesni red. Zato vidimo da su tijela koja su više formalna naravno viša, kako je bjelodano po Filozofu u IV. Physic. i u II. De caelo; po obliku naime svako pojedino tijelo sudjeluje u božanskom bitku, kako je bjelodano u I. Physic. No više sudjeluje u božanskoj dobroti tijelo po slavi negoli ma koje naravno tijelo po obliku svoje naravi. I među ostalim proslavljenim tijelima očito je da Kristovo tijelo sja većom slavom. Zato mu je nadasve prikladno da bude iznad svih tijela postavljeno na visini. I stoga, na ono u Ef 4: „Uzlazeći na visinu“, Glosa kaže: „Mjestom i dostojanstvom“.

Odgovor na 1. prigovor: za prijestolje se Božje kaže da je na nebu ne kao u onome što obuhvaća, nego radije kao u onome što je obuhvaćeno. Odatle ne mora nijedan dio neba biti viši od njega, nego on sam mora biti iznad svih nebesa, kao što se i u Psalmu kaže: „Uzdignuto je veličanstvo tvoje iznad nebesa, Bože“.

Odgovor na 2. prigovor: premda naravi tijela ne pripada to da može biti na istome mjestu s drugim tijelom, ipak Bog to po čudu može učiniti da mogu biti na istome mjestu; kao što je i učinio „da Kristovo tijelo iziđe iz zatvorene utrobe blažene Djevice, i da uđe kroz zatvorena vrata“, kako kaže blaženi Grgur. Tijelu dakle Kristovu može pristajati biti s drugim tijelom na istome mjestu ne iz svojstva tijela, nego po božanskoj kreposti koja je prisutna i to djeluje.

Odgovor na 3. prigovor: onaj oblak nije pružio pomoć Kristu koji uzlazi po načinu prijevoznoga sredstva, nego se pojavio kao znak božanstva, prema onome kako se slava Boga Izraelova pojavljivala nad šatorom u oblaku.

Odgovor na 4. prigovor: proslavljeno tijelo nema iz počela svoje naravi to da može biti na nebu ili iznad neba, nego to ima iz blažene duše, od koje prima slavu. I kao što kretanje proslavljenoga tijela prema gore nije nasilno, tako ni mirovanje nije nasilno. Zato ništa ne priječi da ono bude vječno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.