III, q. 56, a. 2
Je li uzrok našega opravdanja
Prigovor 1. Čini se da Kristovo uskrsnuće nije uzrok uskrsnuća dušâ. Augustin, naime, tumačeći Iv veli da „tijela uskrsuju po ljudskom rasporedu, ali duše uskrsuju po Božjoj supstanciji“. No, Kristovo uskrsnuće ne pripada Božjoj supstanciji, nego ljudskom rasporedu. Dakle, Kristovo uskrsnuće, ako i jest uzrok uskrsnuća tijelâ, ipak se ne čini da je uzrok uskrsnuća dušâ.
Prigovor 2. Nadalje, tijelo ne djeluje na duh. No, Kristovo uskrsnuće pripada njegovu tijelu, koje je palo smrću. Dakle, Kristovo uskrsnuće nije uzrok uskrsnuća dušâ.
Prigovor 3. Nadalje, budući da je Kristovo uskrsnuće uzrok uskrsnuća tijelâ, tijela svih će uskrsnuti, prema onome iz 1 Kor 15: „Svi ćemo naime uskrsnuti“. No, neće duše svih uskrsnuti, jer će neki poći u muku vječnu, kako se veli u Mt 25. Dakle, Kristovo uskrsnuće nije uzrok uskrsnuća dušâ.
Prigovor 4. Nadalje, uskrsnuće dušâ biva po otpuštenju grijehâ. No, to je učinjeno po Kristovoj muci, prema onome iz Otk 1: „Oprao nas je od grijeha naših u krvi svojoj“. Dakle, uzrok je uskrsnuća dušâ više Kristova muka negoli njegovo uskrsnuće.
Naprotiv, apostol veli, Rim 4: „Uskrsnu radi opravdanja našega“, a to nije ništa drugo doli uskrsnuće dušâ. I na ono iz Psalma: „Predvečer će se zadržati plač“, Glosa veli da je „Kristovo uskrsnuće uzrok našega uskrsnuća i duše u sadašnjosti, i tijela u budućnosti“.
Odgovaram: treba reći da, kako je rečeno, Kristovo uskrsnuće djeluje u sili božanstva. Koja se uistinu proteže ne samo na uskrsnuće tijelâ, nego također na uskrsnuće dušâ; od Boga je, naime, i to što duša živi po milosti, i što tijelo živi po duši. I stoga Kristovo uskrsnuće ima instrumentalno djelatnu moć ne samo s obzirom na uskrsnuće tijelâ, nego također s obzirom na uskrsnuće dušâ. Slično pak ima pojam uzornosti s obzirom na uskrsnuće dušâ. Jer Kristu koji uskrsuje moramo se također prema duši suobličiti; kako bismo, prema apostolu, Rim 6: „Kao što Krist uskrsnu od mrtvih po slavi Očevoj, tako i mi u novosti života hodimo; i kao što on uskrsnuvši od mrtvih više ne umire, tako i mi smatrajmo da smo mrtvi grijehu, da bismo opet živjeli s njime“.
Odgovor na 1. prigovor: Augustin veli da uskrsnuće dušâ biva po Božjoj supstanciji s obzirom na sudioništvo; jer, naime, sudjelujući u božanskoj dobroti duše postaju pravedne i dobre, a ne sudjelujući u bilo kojem stvorenju. Otuda, pošto je rekao: „Duše uskrsuju po Božjoj supstanciji“, dodaje: „Sudioništvom naime u Bogu duša biva blažena, a ne sudioništvom u svetoj duši“. No, sudjelujući u slavi Kristova tijela, učinit će se naša tijela proslavljenima.
Odgovor na 2. prigovor: djelotvornost Kristova uskrsnuća dopire do dušâ, ne po vlastitoj sili samoga tijela koje uskrsuje, nego po sili božanstva, s kojom je osobno sjedinjeno.
Odgovor na 3. prigovor: uskrsnuće dušâ pripada zasluzi koja je učinak opravdanja, dok je uskrsnuće tijelâ usmjereno na kaznu ili nagradu, koje su učinak onoga koji sudi. Kristu pak ne pripada sve opravdati, nego suditi. I stoga sve uskrisuje prema tijelu, ali ne prema duši.
Odgovor na 4. prigovor: u opravdanju dušâ stječu se dvoje, naime otpuštenje krivnje i novost života po milosti. Što se, dakle, tiče djelotvornosti, koja je po božanskoj sili, kako muka Kristova tako i uskrsnuće uzrok je opravdanja s obzirom na oboje. No, što se tiče uzornosti, u pravom je smislu muka i smrt Kristova uzrok otpuštenja krivnje, po kojoj umiremo grijehu; dok je uskrsnuće uzrok novosti života, koja je po milosti ili pravednosti. I stoga apostol veli, Rim 4, da je predan, naime u smrt, radi prijestupa naših, naime da se uklone, i uskrsnu radi opravdanja našega. No, Kristova je muka također zaslužni uzrok, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.