Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 56, a. 1

Je li Kristovo uskrsnuće uzrok našega uskrsnuća

Prigovor 1. Čini se da Kristovo uskrsnuće nije uzrok uskrsnuća tijelâ. Ako se, naime, postavi dostatan uzrok, nužno se postavlja i učinak. Ako je, dakle, Kristovo uskrsnuće dostatan uzrok uskrsnuća tijelâ, odmah su, čim je on uskrsnuo, svi mrtvi trebali uskrsnuti.

Prigovor 2. Nadalje, uzrok uskrsnuća mrtvih jest božanska pravednost; da se, naime, tijela ujedno nagrade ili kazne s dušama, kao što su sudjelovala u zasluzi ili grijehu; kako veli Dionizije, u posljednjem poglavlju Eccles. hier., a također i Damaščanin, u IV knjizi. No, bilo bi nužno da se pravednost Božja ispuni čak i ako Krist ne bi bio uskrsnuo. Dakle, i da Krist nije uskrsnuo, mrtvi bi uskrsnuli. Dakle, Kristovo uskrsnuće nije uzrok uskrsnuća tijelâ.

Prigovor 3. Nadalje, ako je Kristovo uskrsnuće uzrok uskrsnuća tijelâ, bilo bi ili uzorni uzrok; ili djelatni uzrok; ili zaslužni uzrok. No, nije uzorni uzrok. Jer uskrsnuće tijelâ Bog će izvesti, prema onome iz Iv 5: „Otac uskrisuje mrtve“. Bog pak ne treba gledati na neki uzorak izvan sebe. Slično također nije djelatni uzrok. Jer tvorni uzrok ne djeluje osim dodirom, ili duhovnim ili tjelesnim. Bjelodano je pak da Kristovo uskrsnuće ne djeluje tjelesnim dodirom prema mrtvima koji će uskrsnuti, zbog udaljenosti vremena i mjesta. Slično također ni duhovnim dodirom, koji biva po vjeri i ljubavi, jer će i nevjernici i grješnici uskrsnuti. Niti je pak zaslužni uzrok. Jer Krist uskrsavajući više nije bio putnik, pa tako nije bio u stanju zasluživanja. I tako se ni na koji način ne čini da je Kristovo uskrsnuće uzrok našega uskrsnuća.

Prigovor 4. Nadalje, budući da je smrt lišenost života, ne čini se da je išta drugo uništiti smrt doli vratiti život, što pripada uskrsnuću. No, Krist je umirući uništio našu smrt. Dakle, smrt Kristova uzrok je našega uskrsnuća. Dakle, ne njegovo uskrsnuće.

Naprotiv, na ono iz 1 Kor 15: „Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo“ itd., Glosa veli: „Koji je tvorni uzrok našega uskrsnuća“.

Odgovaram: treba reći da je ono što je prvo u bilo kojem rodu uzrok svega onoga što je poslije, kako se veli u II. Metaphys. Prvo pak u rodu našega uskrsnuća bilo je Kristovo uskrsnuće, kako je očito iz gore rečenoga. Otuda mora biti da je Kristovo uskrsnuće uzrok našega uskrsnuća. I to je ono što apostol veli, 1 Kor 15: „Krist je uskrsnuo od mrtvih, prvina usnulih, jer po čovjeku je smrt, i po čovjeku uskrsnuće mrtvih“. I to razložno. Naime, počelo je ljudskoga oživljavanja Riječ Božja, o kojoj se veli u Psalmu: „U tebe je izvor života“, otuda i sam veli, Iv 5: „Kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće“. Naravni pak red stvari božanski uspostavljen ima ovo: da svaki uzrok ponajprije djeluje na ono što mu je bliže, i po tome djeluje na drugo što je udaljenije; kao što oganj ponajprije grije obližnji zrak, po kojemu grije udaljena tijela; i sam Bog ponajprije prosvjetljuje supstancije sebi bliske, po kojima prosvjetljuje udaljenije, kako Dionizije veli u XIII poglavlju Cael. hier. I stoga Riječ Božja ponajprije daje besmrtan život tijelu sebi po naravi sjedinjenomu, i po njemu izvodi uskrsnuće u svim ostalima.

Odgovor na 1. prigovor: kako je rečeno, Kristovo uskrsnuće uzrok je našega uskrsnuća po sili sjedinjene Riječi. Koja uistinu djeluje po volji. I stoga ne mora učinak odmah slijediti, nego prema rasporedbi Riječi Božje, tako naime da se ponajprije suobličimo Kristu trpećemu i umirućemu u ovom podložnom patnji i smrtnom životu, a zatim dospijemo k dioništvu u sličnosti uskrsnuća.

Odgovor na 2. prigovor: pravednost je Božja prvi uzrok našega uskrsnuća, dok je Kristovo uskrsnuće drugotni i takoreći instrumentalni uzrok. Premda pak moć glavnoga djelatnika nije određena na to oruđe određeno, ipak, otkako po tom oruđu djeluje, to je oruđe uzrok učinka. Tako, dakle, božanska pravednost, što se nje same tiče, nije obvezana na uzrokovanje našega uskrsnuća po Kristovu uskrsnuću; mogao nas je, naime, Bog na drugi način osloboditi negoli po Kristovoj muci i uskrsnuću, kako je gore rečeno. Otkako je ipak odlučio na taj nas način osloboditi, bjelodano je da je Kristovo uskrsnuće uzrok našega uskrsnuća.

Odgovor na 3. prigovor: Kristovo uskrsnuće nije, strogo govoreći, zaslužni uzrok našega uskrsnuća, nego je tvorni i uzorni uzrok. Tvorni uistinu, utoliko ukoliko je Kristovo čovještvo, po kojemu je uskrsnuo, na neki način oruđe njegova božanstva, i djeluje u njegovoj sili, kako je gore rečeno. I stoga, kao što je ostalo što je Krist u svojemu čovještvu učinio ili pretrpio nama spasonosno iz sile njegova božanstva, kako je gore rečeno; tako je i Kristovo uskrsnuće tvorni uzrok našega uskrsnuća božanskom silom, kojoj je vlastito mrtve oživljavati. Koja pak sila prisutno dotiče sva mjesta i vremena. I takav djelatni dodir dostaje za pojam ove tvornosti. I budući da je, kako je rečeno, iskonski uzrok ljudskoga uskrsnuća božanska pravednost, iz koje Krist ima „vlast sud činiti utoliko što je Sin Čovječji“, djelatna moć njegova uskrsnuća proteže se ne samo na dobre, nego također na zle, koji su podložni njegovu sudu. Kao što je pak uskrsnuće Kristova tijela, po tome što je to tijelo osobno sjedinjeno s Riječju, prvo vremenom, tako je također prvo dostojanstvom i savršenošću, kako Glosa veli, 1 Kor 15. Uvijek je pak ono što je najsavršenije uzorak koji manje savršena nasljeduju prema svojemu načinu. I stoga je Kristovo uskrsnuće uzorak našega uskrsnuća. Što je uistinu nužno, ne sa strane onoga koji uskrisuje, koji ne treba uzorak, nego sa strane onih koji bivaju uskrišeni, koji se moraju tom uskrsnuću suobličiti, prema onome iz Fil 3: „Preoblikovat će tijelo naše poniženosti, suobličeno tijelu svoje slave“. Premda se pak tvornost Kristova uskrsnuća proteže na uskrsnuće kako dobrih tako i zlih, uzornost se njegova ipak u pravom smislu proteže samo na dobre, koji su postali suobličeni njegovu posinjenju, kako se veli u Rim 8.

Odgovor na 4. prigovor: prema pojmu tvornosti, koja ovisi o božanskoj sili, zajednički su i Kristova smrt a također i uskrsnuće uzrok kako uništenja smrti tako i obnove života. No, prema pojmu uzornosti, smrt Kristova, po kojoj se udaljio od smrtnoga života, uzrok je uništenja naše smrti; dok je njegovo uskrsnuće, po kojemu je započeo besmrtan život, uzrok obnove našega života. Kristova je pak muka usto zaslužni uzrok, kako je gore rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.