Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 53, a. 1

O nužnosti njegova uskrsnuća

Prigovor 1. Čini se da nije bilo nužno da Krist uskrsne. Damaščanin naime kaže u IV. knjizi: „Uskrsnuće je drugo ustajanje živoga bića koje se raspalo i palo“. Ali Krist nije pao po grijehu, niti se njegovo tijelo raspalo, kako je bjelodano iz gore rečenoga. Dakle, njemu u pravom smislu ne pripada uskrsnuti.

Prigovor 2. Nadalje, tko god uskrsuje, promiče se u nešto više, jer ustati znači kretati se prema gore. Ali Kristovo je tijelo ostalo poslije smrti sjedinjeno s božanstvom, i tako se nije moglo promaknuti u nešto više. Dakle, nije mu dolikovalo uskrsnuti.

Prigovor 3. Nadalje, ono što se dogodilo oko Kristova čovještva, usmjeruje se prema našemu spasenju. Ali za naše je spasenje bila dostatna Kristova muka, po kojoj smo oslobođeni od krivnje i kazne, kako je bjelodano iz gore rečenoga. Dakle, nije bilo nužno da Krist uskrsne od mrtvih.

Naprotiv, kaže se u Lk posl.: „Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih“.

Odgovaram: bilo je nužno da Krist uskrsne, radi peteroga. Ponajprije doduše radi očitovanja božanske pravednosti, kojoj pripada uzvisiti one koji se radi Boga ponizuju, prema onome u Lk 1: „Zbaci silne s prijestolja, a uzvisi ponizne“. Budući dakle da se Krist, radi ljubavi i poslušnosti prema Bogu, ponizio sve do smrti na križu, trebalo je da se uzvisi od Boga sve do slavnoga uskrsnuća. Odatle se iz njegovih usta kaže u Psalmu: „Ti si upoznao“, to jest odobrio, „sjedanje moje“, to jest poniznost i muku, „i uskrsnuće moje“, to jest proslavljenje u uskrsnuću, kako Glosa tumači. Drugo, radi pouke naše vjere. Jer po njegovu je uskrsnuću potvrđena naša vjera oko Kristova božanstva; jer, kako se kaže u 2 Kor posl., „ako je i raspet iz naše slabosti, ali živi iz Božje snage“. I stoga se u 1 Kor 15 kaže: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludno je naše propovijedanje, uzaludna je i naša vjera“. I u Psalmu: „Kakva će korist biti od krvi moje“, to jest od prolijevanja moje krvi, „dok silazim“, takoreći po nekim stupnjevima zala, „u trulež? Kao da veli: Nikakva. Ako naime odmah ne ustanem, i ako moje tijelo bude istrunulo, nikomu neću navijestiti, nikoga neću zadobiti“, kako Glosa tumači. Treće, radi uzdignuća naše nade. Jer dok gledamo da Krist uskrsuje, koji je naša glava, nadamo se da ćemo i mi uskrsnuti. Odatle se kaže u 1 Kor 15: „Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki govore među vama da nema uskrsnuća mrtvih?“ I u Job 19 kaže se: Znam, naime po sigurnosti vjere, da moj Otkupitelj, to jest Krist, živi, od mrtvih uskrsavajući, i stoga ću u posljednji dan „iz zemlje ustati: pohranjena je ova nada moja u njedrima mojim“. Četvrto, radi pouke života vjernika, prema onome u Rim 6: „Kao što Krist uskrsnu od mrtvih po slavi Očevoj, tako i mi hodimo u novosti života“. I niže: „Krist uskrsnuvši od mrtvih više ne umire; tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu“. Peto, radi dovršenja našega spasenja. Jer kao što je radi toga zla podnio umirući da bi nas oslobodio od zala, tako je proslavljen uskrsavajući da bi nas promaknuo k dobrima, prema onome u Rim 4: „Predan je radi grijeha naših, a uskrsnu radi našega opravdanja“.

Odgovor na 1. prigovor: premda Krist nije pao po grijehu, pao je ipak po smrti; jer kao što je grijeh pad od pravednosti, tako je smrt pad od života. Odatle se iz usta Kristovih može razumjeti ono što se kaže u Mih 7: „Ne raduj se, neprijateljice moja, nada mnom što sam pao: ustat ću“. Slično također, premda se Kristovo tijelo nije raspalo po pretvaranju u pepeo, samo ipak rastavljanje duše od tijela bijaše neko raspadanje.

Odgovor na 2. prigovor: božanstvo je bilo sjedinjeno s Kristovim tijelom poslije smrti osobnim sjedinjenjem, a ne sjedinjenjem naravi, kao što se duša sjedinjuje s tijelom kao oblik radi sačinjavanja ljudske naravi. I stoga time što je njegovo tijelo bilo sjedinjeno s dušom, bilo je promaknuto u više stanje naravi, a ne u više stanje osobe.

Odgovor na 3. prigovor: Kristova je muka djelovala na naše spasenje, u pravom smislu govoreći, s obzirom na uklanjanje zala; a uskrsnuće pak s obzirom na početak i uzor dobara.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.