Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 51, a. 1

Je li bilo prikladno da Krist bude pokopan

Prigovor 1. Čini se da nije bilo prikladno da Krist bude pokopan. O Kristu se naime kaže u Psalmu: „Postao je kao čovjek bez pomoći, među mrtvima slobodan“. Ali u grob se zatvaraju tijela mrtvaca, što se čini protivnim slobodi. Dakle, ne čini se da je bilo prikladno to što je tijelo Kristovo bilo pokopano.

Prigovor 2. Nadalje, ništa se oko Krista nije smjelo dogoditi što ne bi nama bilo spasonosno. Ali ni u čemu se ne čini da pripada spasenju ljudi to što je Krist bio pokopan. Dakle, nije bilo prikladno da Krist bude pokopan.

Prigovor 3. Nadalje, neprikladnim se čini da Bog, koji je iznad uzvišenih nebesa, bude u zemlji pokopan. Ali ono što pripada mrtvomu Kristovu tijelu pripisuje se Bogu, po razlogu sjedinjenja. Dakle, neprikladnim se čini da je Krist bio pokopan.

Naprotiv, Gospodin kaže u Mt 26 o ženi koja ga je pomazala: „Dobro djelo učini na meni“, i potom dodaje: „Izlijevajući ovu pomast na moje tijelo, učini to za moj ukop“.

Odgovaram: bilo je prikladno da Krist bude pokopan. Ponajprije doduše radi potvrđivanja istine smrti; ne polaže se naime netko u grob osim kada je već sigurno o istini smrti. Odatle se i u Mk 15 čita da je Pilat, prije nego što je dopustio da se Krist pokopa, pomnim ispitivanjem doznao da je umro. Drugo, jer time što je Krist iz groba uskrsnuo, daje se nada u uskrsnuće po njemu onima koji su u grobu, prema onome u Iv 5: „Svi koji su u grobovima čut će glas Sina Božjega, i koji čuju, živjet će“. Treće, za primjer onih koji po Kristovoj smrti duhovno umiru grijesima, koji se naime skrivaju od ljudske smetenosti. Odatle se kaže u Kol 3: „Umrijeste, i život je vaš skriven s Kristom u Bogu“. Odatle se i kršteni, koji po Kristovoj smrti umiru grijesima, takoreći suukopavaju s Kristom po uranjanju, prema onome u Rim 6: „Suukopani smo s Kristom po krštenju u smrt“.

Odgovor na 1. prigovor: Krist je i pokopan pokazao da je među mrtvima bio slobodan u tome što zatvaranjem u grob nije mogao biti spriječen da iz njega uskrisujući iziđe.

Odgovor na 2. prigovor: kao što je Kristova smrt djelatno izvršila naše spasenje, tako također i njegov ukop. Odatle Jeronim kaže tumačeći Marka: „Ukopom Kristovim uskrsujemo“. I na Iz 53, na ono: „Dat će bezbožnike za ukop“, Glosa kaže: „To jest narode, koji bijahu bez pobožnosti, dat će Bogu i Ocu, jer ih je mrtav i pokopan stekao“.

Odgovor na 3. prigovor: kako se kaže u jednom govoru Efeškoga sabora, „ništa od ovoga što ljude spašava ne nanosi nepravdu Bogu, što ga pokazuje ne trpećim, nego blagim“. I u drugom govoru istoga Sabora čita se: „Ništa ne smatra nepravdom Bog što je prigoda spasenja ljudima. Ti uistinu nemoj tako bezvrijednom smatrati Božju narav, kao takvu koja bi ikada mogla biti podložna nepravdama“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.