Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 44, a. 4

O čudesima koja je učinio oko nerazumnih stvorenja

Prigovor 1. Čini se da je Krist neprikladno činio čudesa oko nerazumnih stvorenja. Nerazumne su naime životinje plemenitije od biljaka. Ali Krist je učinio neko čudo oko biljaka, recimo kada se na njegovu riječ osušila smokva, kako se kaže u Mt 21. Dakle, čini se da je Krist također oko nerazumnih životinja trebao činiti čudesa.

Prigovor 2. Nadalje, kazna se ne nanosi pravedno osim za krivnju. Ali nije bila krivnja smokve to što na njoj Krist nije našao ploda kada nije bilo vrijeme plodova. Dakle, čini se da ju je neprikladno osušio.

Prigovor 3. Nadalje, zrak i voda nalaze se u sredini između neba i zemlje. Ali Krist je učinio neka čudesa na nebu, kako je gore rečeno. Slično također i na zemlji, kada se u njegovoj muci zemlja potresla. Dakle, čini se da je i u zraku i u vodi trebao učiniti neka čudesa: kao razdijeliti more, kao što je učinio Mojsije; ili također rijeku, kao što su učinili Jošua i Ilija; i da u zraku nastanu gromovi, kao što je učinjeno na gori Sinaju kada se zakon davao, i kao što je Ilija učinio, 1 Kr 18.

Prigovor 4. Nadalje, čudesna djela pripadaju djelu upravljanja svijetom po božanskoj providnosti. To djelo pak pretpostavlja stvaranje. Neprikladnim se dakle čini što se Krist u svojim čudesima poslužio stvaranjem, kada je naime umnožio kruhove. Dakle, ne čine se prikladnima bila njegova čudesa oko nerazumnih stvorenja.

Naprotiv, Krist je mudrost Božja, o kojoj se kaže u Mudr 8 da „raspoređuje sve blago“.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, Kristova su se čudesa usmjeravala na to da se spozna moć božanstva u njemu za spasenje ljudi. Pripada pak moći božanstva da joj svako stvorenje bude podložno. I stoga je u svim rodovima stvorenja trebao činiti čudesa, i to ne samo na ljudima, nego i na nerazumnim stvorenjima.

Odgovor na 1. prigovor: nerazumne se životinje blisko nalaze po rodu s čovjekom, odakle su i istoga dana s čovjekom stvorene. I jer je oko ljudskih tijela mnoga čudesa učinio, nije trebalo da oko tijelâ nerazumnih životinja čini neka čudesa; osobito zato što s obzirom na osjetilnu i tjelesnu narav vrijedi isti razlog o ljudima i životinjama, ponajvećma zemaljskima. Ribe pak, budući da žive u vodi, više se razlikuju od naravi ljudi, odakle su i drugoga dana stvorene. Na njima je Krist učinio čudo u obilnu ulovu riba, kako se čita u Lk 5 i Iv posl., i također u ribi koju je Petar ulovio i u njoj našao novčić. To pak što su se svinje sunovratile u more, nije bilo djelovanje božanskoga čuda, nego djelovanje zlih duhova po božanskom dopuštenju.

Odgovor na 2. prigovor: kako Krizostom kaže tumačeći Mateja, „kada na biljkama ili životinjama Gospodin takvo što čini, nemoj tražiti kako se pravedno osušila smokva ako nije bilo vrijeme; to naime tražiti krajnje je bezumlje“, jer se naime u takvim stvarima ne nalazi krivnja i kazna, „nego motri čudo, i divi se tvorcu čuda“. Niti stvoritelj nanosi nepravdu posjedniku ako se svojim stvorenjem po svojoj odluci služi za spasenje drugih; nego većma, kako Hilarije kaže tumačeći Mateja, „u ovome nalazimo dokaz božanske dobrote. Jer gdje je htio donijeti primjer spasenja pribavljena po njemu, moć je svoje kreposti vršio na ljudskim tijelima; a gdje je na buntovnike postavljao sliku strogoće, budući je lik gubitkom stabla naznačio“. I to ponajvećma, kako Krizostom kaže, na smokvi, koja je vrlo sočna, da bi se čudo većim pokazalo.

Odgovor na 3. prigovor: Krist je i u vodi i u zraku učinio čudesa koja su mu dolikovala: kada je naime, kako se čita u Mt 8, „zapovjedio vjetrovima i moru, i nastade velika utiha“. Nije pak dolikovalo onome koji je došao sve u stanje mira i spokoja opozvati, da čini ili uznemirenje zraka, ili razdiobu vodâ. Odatle apostol kaže u Heb 12: „Niste naime pristupili opipljivu i pristupačnu ognju, i vihoru i tmini i oluji“. Oko muke je ipak razdrt zastor, da bi se pokazalo otvaranje otajstava zakona; otvoreni su grobovi, da bi se pokazalo da se njegovom smrću mrtvima daje život; zemlja se potresla i stijene raspukle, da bi se pokazalo kako se kamena ljudska srca po njegovoj muci imaju smekšati, i da se sav svijet snagom njegove muke ima preokrenuti na bolje.

Odgovor na 4. prigovor: umnoženje kruhova nije učinjeno po načinu stvaranja, nego dodavanjem izvanjske tvari pretvorene u kruhove. Odatle Augustin kaže tumačeći Ivana: „Odakle od malobrojnih zrnja umnaža usjeve, odande je u svojim rukama umnožio pet kruhova“. Bjelodano je pak da se pretvorbom zrnja umnažaju u usjeve.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.