Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 44, a. 1

O čudesima koja je učinio oko duhovnih supstancija

Prigovor 1. Čini se da čudesa koja je Krist učinio oko duhovnih supstancija nisu bila prikladna. Među duhovnim naime supstancijama sveti anđeli nadvisuju zle duhove, jer, kako Augustin kaže u III. De Trin., „duh razumnoga života, odmetnik i grješnik, ravna se po duhu razumnoga života, pobožnom i pravednom“. Ali za Krista se ne čita da je učinio ikakva čudesa oko dobrih anđela. Dakle, niti je oko zlih duhova trebao činiti ikakva čudesa.

Prigovor 2. Nadalje, Kristova su se čudesa usmjeravala na očitovanje njegova božanstva. Ali Kristovo se božanstvo nije imalo zlodusima očitovati, jer bi se time spriječilo otajstvo njegove muke, prema onome u 1 Kor 2: „Da su spoznali, nikada Gospodina slave ne bi razapeli“. Dakle, nije trebao oko zlih duhova činiti ikakva čudesa.

Prigovor 3. Nadalje, Kristova su se čudesa usmjeravala na slavu Božju; odatle se kaže u Mt 9 da vidjevši mnoštva uzetoga ozdravljena od Krista, pobojaše se i proslaviše Boga, koji je dao takvu vlast ljudima. Ali zlodusima ne pripada slaviti Boga, jer „nije lijepa hvala u ustima grješnika“, kako se kaže u Sir 15. Odatle i, kako se kaže u Mk 1 i Lk 4, „nije dopuštao zlodusima govoriti“ ono što je pripadalo njegovoj slavi. Dakle, čini se da nije bilo prikladno to što je oko zlih duhova činio neka čudesa.

Prigovor 4. Nadalje, čudesa učinjena od Krista usmjeruju se prema spasenju ljudi. Ali neki zli duhovi izagnani od ljudi bili su izagnani sa štetom ljudi. Katkada doduše tjelesnom, kao što se kaže u Mk 9 da zloduh, na Kristovu zapovijed, „povikavši i snažno ga rastrgavši, iziđe iz čovjeka, i posta kao mrtav, tako da su mnogi govorili da je umro“. Katkada također sa štetom imetka, kao kada je zle duhove na njihove molbe poslao u svinje, koje su se sunovratile u more; odakle su građani onoga kraja „molili ga da ode iz njihovih krajeva“, kako se čita u Mt 8. Dakle, čini se da je neprikladno činio takva čudesa.

Naprotiv, u Zah 13 to je bilo prorečeno, gdje se kaže: „Nečistoga ću duha ukloniti sa zemlje“.

Odgovaram: čudesa koja je Krist učinio bila su neki dokazi vjere koju je sam naučavao. Imalo se pak dogoditi da po moći svojega božanstva isključi vlast zlih duhova od ljudi koji će vjerovati u njega, prema onome u Iv 12: „Sada će knez ovoga svijeta biti izbačen van“. I stoga je prikladno bilo da među ostalim čudesima također oslobodi opsjednute od zlih duhova.

Odgovor na 1. prigovor: kao što su se ljudi po Kristu imali osloboditi od vlasti zlih duhova, tako su se po njemu imali pridružiti anđelima, prema onome u Kol 1: „Izmirivši po krvi križa njegova ono što je na nebesima i što je na zemlji“. I stoga oko anđela nije dolikovalo druga čudesa ljudima pokazivati, osim da se anđeli ljudima ukažu, što je doduše učinjeno u njegovu rođenju, i u uskrsnuću i u uzašašću.

Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin kaže u IX. De civ. Dei, „Krist je zlodusima postao poznat onoliko koliko je htio, a htio je onoliko koliko je trebalo. No postao im je poznat ne kao svetim anđelima po onome što je vječni život, nego po nekim vremenitim učincima svoje moći“. I ponajprije doduše, vidjevši Krista da gladuje poslije posta, smatrali su da nije Sin Božji. Odatle na ono u Lk 4: „Ako si Sin Božji“, itd., Ambrozije kaže: „Što hoće takav početak govora, osim to da je spoznao da će Sin Božji doći, ali nije mislio da je došao po slabosti tijela?“ Ali poslije, vidjevši čudesa, iz nekoga je nagađanja zaključio da je on Sin Božji. Odatle na ono u Mk 1: „Znam tko si: Svetac Božji“, Krizostom kaže da „nije imao sigurnu ili čvrstu spoznaju o Božjemu dolasku“. Znao je ipak da je on Krist obećan u zakonu, odakle se kaže u Lk 4: „jer su znali da je on Krist“. To pak što su priznavali da je on Sin Božji, bilo je više iz nagađanja negoli iz sigurnosti. Odatle Beda kaže tumačeći Luku: „Zlodusi priznaju Sina Božjega, i, kako se poslije kaže, znali su da je on Krist. Jer kada ga je đavao vidio izmorena postom, shvatio je da je pravi čovjek; ali jer iskušavajući nije nadvladao je li Sin Božji, sumnjao je. Sada pak po moći znakova ili je shvatio, ili je radije nagađao da je Sin Božji. Nije dakle stoga Židove nagovorio da ga razapnu jer je mislio da nije Krist ili Sin Božji, nego zato što nije predvidio da će njegovom smrću sam biti osuđen. O tome naime otajstvu skrivenom od vjekova apostol kaže da ga nijedan od knezova ovoga svijeta nije spoznao; jer da su spoznali, nikada Gospodina slave ne bi razapeli“.

Odgovor na 3. prigovor: čudesa pri izgonu zlih duhova Krist nije činio radi koristi zlih duhova, nego radi koristi ljudi, da ga sami slave. I zato im je zabranio govoriti ono što je pripadalo njegovoj hvali: ponajprije doduše radi primjera. Jer, kako Atanazije kaže, „obuzdavao je njegov govor, premda je istinu priznavao, da nas privikne da ne marimo za takve, čak i ako se čini da istinu govore. Neka nam naime ne bude dopušteno da nas, kada nam je pri ruci božansko Pismo, poučava đavao“, to je naime opasno, jer istini često zlodusi miješaju laži. Ili, kako Krizostom kaže, „nije trebalo da oni prigrabe slavu apostolske službe. Niti je dolikovalo da se Kristovo otajstvo objavljuje smrdljivim jezikom, jer nije lijepa hvala u ustima grješnika“. Treće jer, kako Beda kaže, „nije htio iz toga raspaljivati zavist Židova. Odatle se i samim apostolima naređuje da šute o njemu, da se, ako se navijesti božansko veličanstvo, ne odgodi rasporedba muke“.

Odgovor na 4. prigovor: Krist je posebno došao poučavati i činiti čudesa radi koristi ljudi, uglavnom s obzirom na spasenje duše. I stoga je dopustio zlim duhovima koje je izgonio nanijeti ljudima neku štetu, bilo u tijelu bilo u stvarima, radi spasenja ljudske duše, na pouku naime ljudima. Odatle Krizostom kaže tumačeći Mateja da je „Krist dopustio zlim duhovima ući u svinje, ne kao nagovoren od zlih duhova, nego ponajprije doduše da pouči o veličini štete zlih duhova koji ljudima vrebaju; drugo, da svi nauče kako se ni protiv svinja ne usuđuju išta učiniti ako on sam ne dopusti; treće, da pokaže kako bi teža djela na onim ljudima izvršili negoli na onim svinjama, da im nije pomogla božanska providnost“. I zbog istih je uzroka također dopustio da onaj koji se oslobađao od zlih duhova načas bude teže mučen, od kojega ga je mučenja ipak odmah oslobodio. Time se također pokazuje, kako Beda kaže, da „često, dok se nastojimo obratiti k Bogu nakon grijeha, većim i novim zasjedama desnoga neprijatelja bivamo pogođeni. Što čini ili da utjera mržnju prema kreposti, ili da osveti uvredu svojega izgona“. Postao je također ozdravljeni čovjek kao mrtav, kako Jeronim kaže, „jer se ozdravljenima kaže: umrijeste, i život je vaš skriven s Kristom u Bogu“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.