III, q. 43, a. 1
Je li Krist trebao činiti čudesa
Prigovor 1. Čini se da Krist nije trebao činiti čudesa. Kristovo je naime djelo trebalo biti u skladu s njegovom riječju. Ali sam je rekao u Mt 16: „Naraštaj opak i preljubnički traži znak, i znak mu se neće dati, osim znaka proroka Jone“. Dakle, nije trebao činiti čudesa.
Prigovor 2. Nadalje, kao što Krist u svojemu drugom dolasku ima doći u velikoj moći i veličanstvu, kako se kaže u Mt 24, tako je u prvom dolasku došao u slabosti, prema onome u Iz 53: „Čovjek boli i vičan slabosti“. Ali činjenje čudesa više pripada moći negoli slabosti. Dakle, nije bilo prikladno da u prvom dolasku čini čudesa.
Prigovor 3. Nadalje, Krist je došao radi toga da po vjeri spasi ljude, prema onome u Heb 12: „Gledajući u začetnika i dovršitelja vjere, Isusa“. Ali čudesa umanjuju zaslugu vjere; odatle Gospodin kaže u Iv 4: „Ako ne vidite znakova i čudesa, ne vjerujete“. Dakle, čini se da Krist nije trebao činiti čudesa.
Naprotiv, iz usta se protivnika kaže u Iv 11: „Što radimo, jer ovaj čovjek čini mnoge znakove?“
Odgovaram: božanski se daje čovjeku činiti čudesa radi dvoga. Ponajprije doduše, i ponajvećma, radi potvrđivanja istine koju netko poučava. Budući naime da ono što je vjere nadilazi ljudski razum, ne može se dokazati ljudskim razlozima, nego treba da se dokaže dokazom božanske moći, da bi se, dok netko čini djela koja samo Bog može učiniti, vjerovalo da je ono što se govori od Boga; kao što se, kada netko donese pismo zapečaćeno kraljevim prstenom, vjeruje da je iz kraljeve volje poteklo ono što se u njemu sadrži. Drugo, radi pokazivanja Božje prisutnosti u čovjeku po milosti Duha Svetoga, da bi se naime, dok čovjek čini djela Božja, vjerovalo da Bog u njemu prebiva po milosti. Odatle se kaže u Gal 3: „Koji vam daje Duha i čini čudesa u vama“. Oboje se pak u pogledu Krista imalo očitovati ljudima: naime da je Bog u njemu po milosti, ne posinjenja, nego sjedinjenja; i da je njegov nadnaravni nauk od Boga. I stoga je nadasve prikladno bilo da čini čudesa. Odatle sam kaže u Iv 10: „Ako meni nećete vjerovati, djelima vjerujte“. I u Iv 5: „Djela koja mi je dao Otac da ih učinim, upravo ta svjedoče za mene“.
Odgovor na 1. prigovor: to što kaže: „Znak mu se neće dati osim znaka Jone“, tako valja razumjeti, kako Krizostom kaže, da tada nisu primili takav znak kakav su tražili, naime s neba, a ne da im nikakav znak nije dao. Ili zato što je činio znakove ne radi njih, za koje je znao da su od kamena, nego da druge očisti. I stoga se ne njima, nego drugima davahu oni znakovi.
Odgovor na 2. prigovor: premda je Krist došao u slabosti tijela, što se očituje po mukama, došao je ipak u Božjoj snazi. Što se imalo očitovati po čudesima.
Odgovor na 3. prigovor: čudesa utoliko umanjuju zaslugu vjere ukoliko se time pokazuje tvrdoća onih koji ne žele vjerovati onome što se Božjim Pismima dokazuje, osim po čudesima. Pa ipak bolje im je da se makar i po čudesima obrate k vjeri, negoli da posvema ostanu u nevjeri. Kaže se naime u 1 Kor 14 da su znakovi dani nevjernicima, da se naime obrate k vjeri.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.