III, q. 37, a. 1
O njegovu obrezanju
Prigovor 1. Čini se da se Krist nije trebao obrezati. Jer dolaskom istine prestaje slika. Ali obrezanje je bilo propisano Abrahamu u znak saveza koji je bio od sjemena koje će se roditi, kao što je očito u Post 17. Ovaj je pak savez bio dovršen u Kristovu rođenju. Obrezanje je dakle odmah trebalo prestati.
Prigovor 2. „Nadalje, svako je Kristovo djelovanje naša pouka“, odakle se kaže u Iv 13: „Dadoh vam primjer da, kako ja učinih vama, tako i vi činite“. Ali mi se ne trebamo obrezati, prema onomu Gal 5: „Ako se obrežete, Krist vam ništa neće koristiti“. Čini se dakle da se ni Krist nije trebao obrezati.
Prigovor 3. Nadalje, obrezanje je uređeno kao lijek protiv istočnoga grijeha. Ali Krist nije uzeo na se istočni grijeh, kao što je očito iz gore rečenoga. Krist se dakle nije trebao obrezati.
Naprotiv, kaže se u Lk 2: „Pošto se navrši osam dana da se dijete obreže“.
Odgovaram: iz više je razloga Krist se trebao obrezati. Prvo doista da pokaže istinitost ljudskoga tijela, protiv Maniheja, koji je rekao da je imao prividno tijelo; i protiv Apolinarija, koji je rekao da je Kristovo tijelo supstancijalno istovjetno s božanstvom; i protiv Valentina, koji je rekao da je Krist donio tijelo s neba. Drugo, da odobri obrezanje koje je Bog nekoć ustanovio. Treće, da potvrdi da je iz roda Abrahamova, koji je primio zapovijed obrezanja u znak vjere koju je imao o njemu. Treće, da skine ispriku Židovima da ga ne prihvate ako bi bio neobrezan. Peto, „da nam svojim primjerom preporuči vrlinu poslušnosti“. Odakle je i osmi dan bio obrezan, kako je bilo propisano u zakonu. „Šesto, da onaj koji je došao u prilici tijela grijeha ne odbaci lijek kojim se tijelo grijeha običavalo očistiti“. Sedmo, da, noseći teret zakona na sebi, oslobodi druge od tereta zakona, prema onomu Gal 4: „Posla Bog Sina svoga, rođena pod zakonom, da otkupi one koji bijahu pod zakonom“.
Odgovor na 1. prigovor: obrezanje, izvršeno uklanjanjem tjelesne kožice u udu rađanja, označavalo je svlačenje staroga rađanja. Od koje se starosti doista oslobađamo po Kristovoj masi. I zato istinitost ove slike nije bila potpuno ispunjena u Kristovu rođenju, nego u njegovoj muci, prije koje je obrezanje imalo svoju moć i stanje. I zato je dolikovalo da se Krist, prije svoje muke, kao sin Abrahamov, obreže.
Odgovor na 2. prigovor: Krist je primio obrezanje u ono vrijeme u kojem je bio pod zapovijedi. I zato je njegova radnja u tomu za nas oponašana, da obdržavamo ono što je u naše vrijeme zapovijeđeno. Budući da „svaki posao ima vrijeme i zgodu“, kako se kaže u Prop 8. I nadalje, kako Origen kaže: „Kao što smo umrli s njime koji umire, i uskrsli s Kristom koji uskrsava, tako smo obrezani duhovnim obrezanjem po Kristu. I zato nam ne treba tjelesno obrezanje“. I to je ono što apostol kaže u Kol 2: u kojemu, to jest Kristu, obrezani ste obrezanjem nerukotvorenim „u svlačenju tijela putenosti, nego u obrezanju Gospodina našega Isusa Krista“.
Odgovor na 3. prigovor: kao što je Krist svojom voljom uzeo na se našu smrt, koja je učinak grijeha, ne imajući u sebi nikakva grijeha, da nas oslobodi od smrti i duhovno nam učini umrijeti grijehu; tako je i obrezanje, koje je lijek istočnoga grijeha, primio bez toga da je imao istočni grijeh, da nas oslobodi od jarma zakona i da u nama učini duhovno obrezanje; da se naime, primajući sliku, ispuni istina.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.