III, q. 33, a. 4
Je li ono začeće bilo naravno ili čudesno
Prigovor 1. Čini se da je Kristovo začeće bilo prirodno. Prema začeću naime tijela Krist se naziva sinom čovječjim. On je pak pravi i prirodni sin čovjeka, kao i pravi i prirodni Sin Božji. Dakle, njegovo je začeće bilo prirodno.
Prigovor 2. Nadalje, nijedan stvor ne proizvodi čudesno djelo. Ali začeće se Kristovo pripisuje blaženoj djevici, koja je čisti stvor, jer se govori da je djevica začela Krista. Dakle, čini se da to nije čudesno, nego prirodno začeće.
Prigovor 3. Nadalje, za to da neka preinaka bude prirodna, dovoljno je da pasivno načelo bude prirodno, kao što je gore stečeno. Ali pasivno načelo s majčine strane u Kristovu začeću bilo je prirodno, kao što je očito iz rečenoga. Dakle, Kristovo je začeće bilo prirodno.
Naprotiv, Dionizije kaže u poslanici redovniku Gaju: „Iznad čovjeka Krist djeluje ono što je čovjeka, i to pokazuje djevica koja nadnaravno začinje.“
Odgovaram: kao što Ambrozije kaže u knjizi De incarnatione: „Mnogo ćeš u ovome misteriju naći i prema naravi i iznad naravi.“ Ako naime promatramo ono što je s strane tvari začeća, koju je majka pružila, sve je prirodno. Ako doista promatramo ono što je s strane djelotvorne moći, sve je čudesno. I budući da se svaku stvar više sudi prema obliku nego prema tvari; i slično prema djelatniku nego prema trpećemu, odatle je da Kristovo začeće treba reći naprosto čudesnim i nadnaravnim, ali prema nečemu prirodnim.
Odgovor na 1. prigovor: Krist se naziva prirodnim sinom čovjeka utoliko što ima pravu ljudsku narav, po kojoj je sin čovjeka, premda ju je čudesno imao, kao što slijepac kojemu je vraćen vid vidi prirodno po moći vida koju je čudesno primio.
Odgovor na 2. prigovor: začeće se pripisuje blaženoj djevici, ne kao djelatnom načelu, nego zato što je pružila tvar začeću, i u njezinu je utjecaju obavljeno začeće.
Odgovor na 3. prigovor: prirodno pasivno načelo dovoljno je za prirodnu preinaku kada se na prirodan i uobičajen način kreće od vlastitoga djelatnog načela. Ali to u ovome predmetu nema mjesta. I zato se to začeće ne može reći naprosto prirodnim.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.