Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 29, a. 1

Je li Krist trebao roditi se od zaručene

Prigovor 1. Čini se da se Krist nije trebao roditi od zaručene djevice. Jer zaručništvo je uređeno za tjelesni savez. Ali majka Gospodnja nikada nije htjela se služiti tjelesnim savezom muža, jer bi to umanjilo djevičanstvo njezina uma. Stoga nije trebala biti zaručena.

Prigovor 2. Nadalje, to što se Krist rodio od djevice bilo je čudo, zato Augustin u poslanici Volusijanu kaže: „Sama moć Božja izvela je udove djeteta kroz neoskvrnjenu djevičansku utrobu majke, koja je kroz zatvorena vrata uvela udove mladića. Ako se za to traži razlog, neće biti čudesno; ako se traži primjer, neće biti jedinstveno.“ Ali čudesa koja se čine za potvrdu vjere moraju biti očita. Budući da je dakle po zaručništvu ovo čudo bilo zasjenjeno, čini se da nije bilo prilično da se Krist rodi od zaručene.

Prigovor 3. Nadalje, mučenik Ignacije, kako kaže Jeronim nad Matejem, navodi ovaj razlog zaručništva majke Božje: „Da se njen porod sakrije Đavlu, dok misli da nije rođen od djevice, nego od žene.“ A čini se da taj razlog nikakav nije. Tim više što Đavao one stvari koje se zbivaju tjelesno spoznaje oštrinom osjetila. Tim više što su demoni kasnije po mnogim očitim znakovima nekako prepoznali Krista, odakle se u Mk 1 kaže da je „čovjek u nečistom duhu povikao govoreći: Što ti je s nama, Isuse Nazarenče? Došao si nas uništiti? Znam da si svetac Božji.“ Ne čini se dakle priličnim da je majka Božja bila zaručena.

Prigovor 4. Nadalje, drugi razlog navodi Jeronim: „Da majku Božju Židovi ne kamenuju kao preljubnicu.“ A čini se da taj razlog nikakav nije, jer ako ne bi bila zaručena, ne bi se mogla osuditi za preljub. I tako se ne čini razumnim da se Krist rodio od zaručene.

Naprotiv, u Mt 1 se kaže: „Kad je bila zaručena majka njegova Marija Josipu“; i u Lk 1: „Poslan bi anđeo Gabrijel k djevici zaručenoj mužu kojemu bijaše ime Josip.“

Odgovaram: bilo je prilično da se Krist rodi od zaručene djevice, što zbog njega sama, što zbog majke, što također zbog nas. Zbog samoga Krista, četverostrukim razlogom. Prvo naime, da ga nevjernici ne odbace kao nezakonito rođena. Zato Ambrozije kaže tumačeći Luku: „Što bi se moglo pripisati Židovima, što Herodu, ako bi vidjeli da progone onoga koji je rođen iz preljuba?“ Drugo, da se na uobičajeni način opiše njegova genealogija po mužu. Zato Ambrozije kaže tumačeći Luku: „Onaj koji je došao na svijet, morao je biti opisan na način svijeta. Traži se pak lik muža, koji u senatu i preostalim gradskim vijećima potvrđuje dostojanstvo roda. I običaj nas Pisama poučava, koja uvijek traže porijeklo muža.“ Treće, za zaštitu rođena djeteta, da Đavao ne bi žešće zakasnio s nanošenjem štete protiv njega. I zato Ignacije kaže da je ona bila zaručena kako bi se njezin porod sakrio Đavlu. Četvrto, da ga Josip hrani. Zato se i naziva njegovim ocem, kao hranitelj. Bilo je također prilično s djevice strane. Prvo naime, jer se po tomu oslobađa kazne, „da je naime ne kamenuju Židovi kao preljubnicu“, kako kaže Jeronim. Drugo, da se po tomu oslobodi sramote. Zato Ambrozije kaže tumačeći Luku da je „zaručena da ne bi izgorjela u sramoti narušenog djevičanstva, čija bi teška utroba izgledala da nosi znak pokvarenosti“. Treće, da joj Josip iskaže službu, kako kaže Jeronim. S naše pak strane to je bilo prilično. Prvo naime, jer je Josipovim svjedočanstvom dokazano da je Krist rođen od djevice. Zato Ambrozije kaže tumačeći Luku: „Izvodi se pouzdaniji svjedok stida muž, koji bi mogao i ožalostiti nepravdu i osvetiti sramotu kad ne bi prepoznao otajstvo.“ Drugo, jer same riječi djevice postaju vjerodostojnije, kad tvrdi svoje djevičanstvo. Zato Ambrozije kaže tumačeći Luku: „Vjera se Marijinih riječi više potvrđuje, a uzrok laži se uklanja. Čini se naime da je neudana trudnica htjela sakriti krivnju lažju, a zaručena nije imala razloga lagati, budući da je nagrada ženidbe i milost svadbe porod žena.“ Te dvije stvari pak pripadaju čvrstoći naše vjere. Treće, da se ukloni ispričavanje djevicama koje zbog svoga nemara ne izbjegavaju sramotu. Zato Ambrozije kaže: „Nije prilično ostaviti veo ispričavanja djevicama koje žive s lošim mišljenjem, jer bi sramotom gorjela i majka Gospodnja.“ Četvrto, jer se po tomu označava sveopća Crkva, koja, „iako je djevica, ipak je zaručena jednom mužu Kristu“, kako Augustin kaže u knjizi O svetom djevičanstvu. Peti razlog može biti i taj što se u osobi majke Gospodnje, zato što je bila zaručena i djevica, časti i djevičanstvo i ženidba, protiv heretika koji umanjuju jedno od toga dvoga.

Odgovor na 1. prigovor: treba vjerovati da je blažena djevica majka Božja iz obiteljskog poticaja Duha Svetoga htjela biti zaručena, pouzdajući se u božansku pomoć da nikada neće doći do tjelesnog saveza, a to je ipak prepustila božanskoj providnosti. Zato nije pretrpjela nikakvu štetu djevičanstva.

Odgovor na 2. prigovor: kako Ambrozije kaže tumačeći Luku: „Gospodin je htio da neki sumnjaju u njegovo rođenje radije nego u stid majke. Znao je naime da je nježan stid djevice i sklizak glas stida, niti je mislio da se vjera njegova rođenja treba graditi na nepravdama majke.“ Ipak treba znati da su neka od Božjih čudesa ona u koja se vjeruje, kao što je čudo djevičanskog poroda, i uskrsnuća Gospodnjega, i također sakramenta oltara. I zato je Gospodin htio da ta budu skrivenija, kako bi vjera u njih bila zaslužnija. Neka su pak čudesa za potvrdu vjere. I ona moraju biti očita.

Odgovor na 3. prigovor: kako Augustin kaže u 3. knjizi De Trin., Đavao moću svoje naravi može mnogo toga, od čega mu se ipak zabranjuje božanskom moću. I na taj se način može reći da je Đavao moću svoje naravi mogao prepoznati da majka Božja nije bila oskvrnuta, nego djevica, ali mu je Bog zabranio prepoznati način božanskoga poroda. A to što ga je Đavao kasnije nekako prepoznao da je Sin Božji, ne protivi se, jer je već bilo vrijeme da Krist pokaže svoju moć protiv Đavla i podnese progonstvo koje je on podigao. Ali u djetinjstvu je trebalo spriječiti zloću Đavla da ga oštrije ne progoni, kada Krist nije bio spreman ni trpjeti niti pokazati svoju moć, nego se u svemu drugom pokazivao sličnim drugoj djeci. Zato papa Leon u govoru o Bogojavljenju kaže da su „mudraci našli dječaka Isusa malenoga po veličini, potrebitoga tuđe pomoći, nemoćnoga u govoru, i ni u čemu izdvojenoga od općenitosti ljudskog djetinjstva“. Ambrozije pak tumačeći Luku čini se da se više odnosi na udove Đavla. Jer iznijevši prethodno ovaj razlog, naime o prijevari kneza ovoga svijeta, nadodaje: „Ali ipak je više prevario knezove svijeta. Zloća naime demona lako pronalazi i ono što je skriveno, ali oni koji su zauzeti svjetovnim taštinama ne mogu znati božanske stvari.“

Odgovor na 4. prigovor: po sudu preljubnika prema zakonu se kamenovala ne samo ona koja je već bila zaručena ili udana, nego i ona koja se čuvala u očevoj kući kao djevica koja će se nekad udati. Zato se u Pnz 22 kaže: „Ako se u djevojci ne nađe djevičanstvo, kamenovat će je ljudi ovoga grada, i umrijet će, jer je učinila bezumlje u Izraelu, bludeći u kući oca svoga.“ Ili se može reći, prema nekima, da je blažena djevica bila iz loze ili roda Aronova, odakle je bila rođakinja Elizabetina, kako se kaže u Lk 1. Djevica pak iz svećeničkoga roda ubijala se zbog bludništva, jer se čita u Lev 21: „Kćer svećenikova ako se zatekne u bludništvu i oskvrni ime oca svoga, izgorjet će u plamenu.“ Neki Jeronimovu riječ pripisuju kamenovanju sramote.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.