III, q. 20, a. 2
Je li podložan samome sebi
Prigovor 1. Čini se da Krist nije podložan samomu sebi. Jer Ćiril kaže u sinodalnoj poslanici, koju je Efeški sabor primio: „Niti je sam Krist samomu sebi sluga ni gospodar.“ „Luđački je, štoviše i bezbožno, tako govoriti ili misliti.“ A to je tvrdio i Damaščanin u 3. knjizi, govoreći: „Jer jedno biće Krist ne može biti sluga samoga sebe i gospodar.“ Ali Krist se naziva slugom Oca utoliko ukoliko mu je podložan. Dakle, Krist nije podložan samomu sebi.
Prigovor 2. Nadalje, sluga se odnosi na gospodara. Ali odnos nije nečega prema samomu sebi, stoga i Hilarije kaže u knjizi De Trin. da „ništa nije sebi slično ili jednako“. Dakle, Krist se ne može nazvati slugom samoga sebe. I posljedično, ne može biti ni podložan samomu sebi.
Prigovor 3. „Nadalje, kao što su racionalna duša i tijelo jedan čovjek, tako su Bog i čovjek jedan Krist“, kako kaže Atanazij. Ali čovjek se ne naziva podložnim samomu sebi, ili slugom samoga sebe, ili većim od samoga sebe, zbog toga što je njegovo tijelo podložno duši. Dakle, ni Krist se ne naziva podložnim samomu sebi zbog toga što je njegova ljudskost podložna njegovu božanstvu.
Naprotiv, Augustin kaže u 1. knjizi De Trin.: „Istina pokazuje na onaj način“, po kojemu je naime Otac veći od Krista prema ljudskoj naravi, „da je Sin manji i od samoga sebe“.
Naprotiv, nadalje, kao što on sam argumentira ondje, obličje sluge primio je Sin Božji tako da se ne izgubi obličje Božje. Ali prema obličju Božjem koje je zajedničko Ocu i Sinu, Otac je veći od Sina prema ljudskoj naravi. Dakle, i Sin je veći od samoga sebe prema ljudskoj naravi.
Naprotiv, nadalje, Krist je, prema ljudskoj naravi, sluga Boga Oca prema onomu iz 20. poglavlja Ivana: „Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu mojemu i Bogu vašemu.“ Ali tko god je sluga Oca, sluga je i Sina, inače sve što je Očevo ne bi bilo Sinovo. Dakle, Krist je sluga samoga sebe i podložan je samomu sebe.
Odgovaram: kao što je rečeno, biti gospodar i sluga pripisuje se osobi ili hipostazi prema nekoj naravi. Kada se dakle za Krista kaže da je gospodar ili sluga samoga sebe, ili da je Riječ Božja gospodar čovjeka Krista, to se može shvatiti dvostruko. Na jedan način tako da se to razumije rečenim na temelju druge hipostaze ili osobe, kao da je druga osoba Riječi Božje koja gospodari, a druga čovjeka koji služi, što pripada Nestorijevu krivovjerju. Zato se u osudi Nestorija na Efeškom saboru kaže: „Ako tko govori da je Bog ili gospodar Krista Riječ od Boga Oca, i ne ispovijeda radije istoga ujedno Bogom i čovjekom, budući da je Riječ postala tijelom, prema Pismima, neka je proklet.“ I na taj način to niječu Ćiril i Damaščanin. I u istom smislu treba nijekati da je Krist manji od samoga sebe ili da je podložan samomu sebi. Na drugi način to se može shvatiti prema raznolikosti naravi u jednoj osobi ili hipostazi. I tako možemo reći, prema jednoj od njih, u kojoj se slaže s Ocem, da on ujedno s Ocem predsjeda i gospodari, a prema drugoj pak naravi, u kojoj se slaže s nama, da je on podložan i da služi. I na taj način Augustin kaže da je Sin manji od samoga sebe. Ipak, treba znati da, budući da je ovo ime Krist ime osobe, kao i ovo ime Sin, one se same po sebi i apsolutno mogu izricati o Kristu u onome što mu pripada na temelju njegove osobe, koja je vječno, a ponajviše takvi odnosi koji se čine da prikladnije pripadaju osobi ili hipostazi. Ali ono što mu pripada prema ljudskoj naravi, pripisuje mu se radije s određenjem. Tako da naime kažemo da je Krist jednostavno najveći, gospodar i onaj koji predsjeda, a da je podložan, ili sluga, ili manji, pripisuje mu se s određenjem, naime prema ljudskoj naravi.
Odgovor na 1. prigovor: Ćiril i Damaščanin niječu da je Krist gospodar samoga sebe, s obzirom na to da se time označava mnoštvo subjekata, koje se traži za to da netko jednostavno bude nečiji gospodar.
Odgovor na 2. prigovor: jednostavno je doduše potrebno da bude jedan gospodar, a drugi sluga, ipak se neki razlog gospodstva i služenja može održati utoliko ukoliko je ista osoba gospodar samoga sebe s obzirom na ovo i ono.
Odgovor na 3. prigovor: zbog različitih dijelova čovjeka, od kojih je jedan viši, a drugi niži, kaže i Filozof u V. Ethic. da je „pravda čovjeka prema samomu sebi“, utoliko ukoliko se srditi i požudni dio pokoravaju razumu. I na taj se način jedan čovjek može nazvati podložnim i onim koji služi samomu sebi, s obzirom na različite dijelove sebe.
Odgovor na 4. prigovor: a na druge argumente očigledan je odgovor iz rečenoga. Naime, Augustin tvrdi da je Sin manji od samoga sebe, ili podložan samomu sebi, prema ljudskoj naravi, a ne prema raznolikosti subjekata.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.