III, q. 19, a. 4
Je li po njoj nešto zaslužio nama
Prigovor 1. Čini se da Krist nije mogao drugima zaslužiti. Govori se naime u Ezekielu 18: „Duša koja zgriješi, ona će umrijeti“. Dakle, iz istog razloga, duša koja zasluži, ona će biti nagrađena. Nije dakle moguće da je Krist drugima zaslužio.
Prigovor 2. Nadalje, od punine Kristove milosti svi primaju, kao što se govori u Ivanu 1. Ali drugi ljudi, koji imaju Kristovu milost, ne mogu drugima zaslužiti, govori se naime u Ezekielu 14 da, „ako budu u gradu Noa, Daniel i Job, sina ni kćeri neće osloboditi, nego će sami pravednošću svojom osloboditi duše svoje“. Dakle ni Krist nije mogao ništa nama zaslužiti.
Prigovor 3. Nadalje, plaća koju netko zaslužuje, duguje se prema pravednosti, a ne prema milosti, kao što je očito u Rimljanima 4. Ako dakle Krist zasluži naše spasenje, slijedi da naše spasenje nije iz Božje milosti, nego iz pravednosti, i da nepravedno postupa s onima koje ne spašava, budući da se Kristova zasluga pruža na sve.
Naprotiv, govori se u Rimljanima 5: „Kao što je po jednom prijestupu na sve ljude na osudu, tako i po jednoj pravednosti na sve ljude na opravdanje života“. Ali Adamova kazna za grijeh izvodi se na osudu drugih. Dakle mnogo se više Kristova zasluga izvodi na druge.
Odgovaram: kao što je rečeno gore, u Kristu nije bila milost samo kao u nekom pojedinačnom čovjeku, nego kao u glavi cijele Crkve, kojoj se svi sjedinjuju kao udovi glavi, od kojih se mistično sačinjava jedna osoba. I odatle je da se Kristova zasluga pruža na druge, utoliko što su njegovi udovi, kao što se i u jednom čovjeku djelovanje glave nekako tiče svih njegovih udova, jer ne osjeća samo sebi, nego svim udovima.
Odgovor na 1. prigovor: grijeh pojedinačne osobe ne šteti osim samome sebi. Ali Adamov grijeh, koji je od Boga postavljen kao počelo cijele naravi, izvodi se na druge po tjelesnom začeću. I slično se Kristova zasluga, kojega je Bog postavio kao glavu svih ljudi s obzirom na milost, pruža na sve njegove udove.
Odgovor na 2. prigovor: drugi primaju od Kristove punine, ne doduše vrelo milosti, nego neku osobitu milost. I zato nije nužno da drugi ljudi mogu drugima zaslužiti, kao Krist.
Odgovor na 3. prigovor: kao što se Adamov grijeh ne izvodi na druge osim po tjelesnom začeću, tako se Kristova zasluga ne izvodi na druge osim po duhovnom preporođenju, koje biva u krštenju, po kojem se ugrađujemo u Krista, prema onome Galaćanima 3: „Svi koji ste se u Kristu krstili, Krista ste obukli“. I to je samo po sebi milosti, što se čovjeku dopušta da se preporodi u Kristu. I tako je spas čovjeka iz milosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.