Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 99, a. 1

Što je svetogrđe

Prigovor 1. Čini se da svetogrđe nije povreda svete stvari. Kaže se naime u XVII, pit. IV: „Svetogrđe čine oni koji raspravljaju o vladarevu sudu, sumnjajući je li dostojan časti onaj koga je vladar izabrao“. Ali čini se da to ne pripada nikakvoj svetoj stvari. Dakle, svetogrđe ne uključuje povredu svete stvari.

Prigovor 2. Nadalje, ondje se dodaje da ako tko dopusti Židovima obavljanje javnih službi, neka se protiv njega izrekne izopćenje kao protiv svetogrdnika. Ali čini se da javne službe ne pripadaju ničemu svetom. Dakle, čini se da svetogrđe ne uključuje povredu nečega svetog.

Prigovor 3. Nadalje, veća je moć Božja nego moć čovjekova. Ali svete stvari dobivaju svetost od Boga. Stoga ih čovjek ne može povrijediti. I tako se čini da svetogrđe nije povreda svete stvari.

Naprotiv, Izidor kaže u knjizi Etymol. da se „svetogrdnik naziva po tome što svete stvari krade, to jest kradom odnosi“.

Odgovaram: kako je očito iz prethodnoga, svetim se naziva nešto po tome što je određeno za bogoštovlje. No kao što po tome što je nešto određeno za dobar cilj dobiva oznaku dobra, tako se i po tome što je nešto namijenjeno za štovanje Boga ono učini nečim božanskim, te mu se tako duguje određeno poštovanje koje se odnosi na Boga. I stoga sve ono što pripada nepoštovanju svetih stvari pripada uvredi Boga i ima narav svetogrđa.

Odgovor na 1. prigovor: prema Filozofu u I. Ethic., zajedničko dobro naroda je nešto božansko. I stoga su se u starini upravitelji države nazivali božanskima, kao službenici božanske providnosti, prema onome u Mudr 6: „Budući da ste bili službenici njegova kraljevstva, niste pravo sudili“. I tako se, nekim proširenjem naziva, ono što pripada poštovanju vladara, naime raspravljanje o njegovu sudu treba li ga slijediti, po nekoj sličnosti naziva svetogrđem.

Odgovor na 2. prigovor: kršćanski je narod posvećen po vjeri i Kristovim sakramentima, prema onome u 1 Kor 6: „Ali oprali ste se, ali posvetili ste se“. I stoga se u 1 Pt 2 kaže: „Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni“. I tako ono što se čini na uvredu kršćanskoga naroda, naime da mu se nevjernici postave za poglavare, pripada nepoštovanju svete stvari. Stoga se razumno naziva svetogrđem.

Odgovor na 3. prigovor: povreda se ovdje široko naziva bilo koje nepoštovanje ili obeščašćenje. No kao što je „čast u onome tko časti, a ne u onome koga se časti“, kako se kaže u I. Ethic.; tako je i nepoštovanje u onome tko se nepristojno vlada, iako to nimalo ne škodi onomu komu nepoštovanje iskazuje. Koliko je dakle do njega samoga, on povređuje svetu stvar, premda ona ne biva povrijeđena.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.