Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 93, a. 2

Može li ondje biti išta suvišno

Prigovor 1. Čini se da u kultu Božjem ne može biti išta suvišno. Kaže se naime u Sir 43: „Veličajući Boga koliko god budete mogli, još će više preostati“. Ali božanski je kult usmjeren na veličanje Boga. Dakle, ništa suvišno u njemu ne može biti.

Prigovor 2. Nadalje, vanjski je kult neko ispovijedanje unutarnjega kulta kojim se Bog štuje vjerom, nadom i ljubavlju; kako Augustin kaže u Enchiridionu. Ali u vjeri, nadi i ljubavi ne može biti išta suvišno. Dakle, također ni u božanskom kultu.

Prigovor 3. Nadalje, božanskomu kultu pripada da Bogu iskazujemo ono što smo od Boga primili. Ali sva svoja dobra od Boga smo primili. Dakle, ako sve što god možemo činimo na štovanje Boga, ništa neće biti suvišno u božanskom kultu.

Naprotiv, Augustin kaže, u II De Doct. Christ., da „dobar i pravi kršćanin čak i u svetim spisima odbacuje praznovjerne izmišljotine“. No po svetim se spisima pokazuje kako Boga valja štovati. Dakle, i u božanskom kultu može biti praznovjerje iz neke suvišnosti.

Odgovaram: treba reći da se suvišnim nešto naziva dvostruko. Na jedan način, prema apsolutnoj količini. I prema tome ne može biti suvišnoga u božanskom kultu, jer ništa ne može čovjek učiniti što ne bi bilo manje od onoga što Bogu duguje. Na drugi način može nešto biti suvišno prema količini razmjera, jer naime nije razmjerno cilju. Cilj je pak božanskoga kulta da čovjek Bogu dade slavu, te da mu se podloži umom i tijelom. I stoga što god čovjek čini što pripada Božjoj slavi, i tome da se čovjekov um Bogu podlaže, a također i tijelo po umjerenom obuzdavanju požuda, prema odredbi Boga i Crkve, te običaju onih s kojima čovjek živi, nije suvišno u božanskom kultu. Ako pak bude nešto što, koliko je do njega samoga, ne pripada Božjoj slavi, niti tome da se čovjekov um prenosi u Boga, ili da se tjelesne požude umjereno obuzdavaju; ili također ako je mimo Božje i crkvene ustanove, ili protiv općega običaja (koji se prema Augustinu ima smatrati zakonom): sve to valja smatrati suvišnim i praznovjernim, jer, počivajući samo u vanjskim stvarima, ne pripada unutarnjemu kultu Božjem. Odatle Augustin, u knjizi De vera Relig., navodi ono što se kaže u Lk 17: „Kraljevstvo je Božje u vama“, protiv praznovjernih, koji naime vanjskim stvarima posvećuju glavnu brigu.

Odgovor na 1. prigovor: u samom veličanju Boga podrazumijeva se da ono što biva pripada Božjoj slavi. Čime se isključuje suvišnost praznovjerja.

Odgovor na 2. prigovor: po vjeri, nadi i ljubavi duša se podlaže Bogu. Odatle u njima ne može biti išta suvišno. Drukčije je pak s vanjskim činima, koji katkad k tome ne pripadaju.

Odgovor na 3. prigovor: onaj razlog polazi od suvišnoga s obzirom na apsolutnu količinu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.