II-II, q. 91, a. 1
Treba li Boga ustima hvaliti
Prigovor 1. Čini se da Boga ne treba ustima hvaliti. Kaže naime Filozof, u I. Ethic.: „Najboljim stvarima ne pripada hvala, nego nešto veće i bolje“. Ali Bog je iznad svih najboljih stvari. Dakle, Bogu se ne duguje hvala, nego nešto veće od hvale. Odatle se i u Sir 43 kaže da je Bog veći od svake hvale.
Prigovor 2. Nadalje, hvala Božja pripada njegovu bogoštovlju, jer čin je bogoštovlja. Ali Bog se umom štuje više nego ustima, odakle Gospodin, u Mt 15, protiv nekih navodi ono Izaijino: „Narod me ovaj usnama časti, a srce im je daleko od mene“. Dakle, hvala se Božja više sastoji u srcu nego u ustima.
Prigovor 3. Nadalje, ljudi se zato ustima hvale da bi se potaknuli na bolje. Kao što se naime zli od svojih pohvala ohole, tako se dobri od svojih pohvala na bolje potiču, odakle se kaže u Izr 27: „Kako se u talionici ispituje srebro, tako se ispituje čovjek ustima onih koji ga hvale“. Ali Bog se riječima ljudi ne potiče na bolje: kako zato što je nepromjenjiv; tako i zato što je vrhunski dobar, te nema kamo rasti. Dakle, Boga ne treba hvaliti ustima.
Naprotiv, kaže se u Ps: „Usnama klicanja hvalit će usta moja“.
Odgovaram: riječima se iz jednoga razloga služimo prema Bogu, a iz drugoga razloga prema čovjeku. Prema čovjeku se naime služimo riječima kako bismo zamisao svoga srca, koju ne može spoznati, svojim riječima njemu izrazili. I stoga se hvalom usta služimo prema čovjeku da bi ili njemu ili drugima postalo poznato kako imamo dobro mišljenje o pohvaljenome, kako bismo time i samoga onoga koji se hvali potaknuli na bolje; a druge, pred kojima se hvali, naveli na dobro mišljenje i štovanje i nasljedovanje njega. Ali prema Bogu služimo se riječima ne zato da njemu, koji je ispitivač srdaca, svoje zamisli očitujemo, nego zato da sebe same i druge slušatelje privedemo k njegovu štovanju. I stoga je nužna hvala usta, ne doduše radi Boga, nego radi samoga onoga koji hvali, čiji se osjećaj pobuđuje k Bogu iz hvale njegove, prema onome iz Ps: „Žrtva će me hvale proslaviti, i ondje je put kojim ću mu pokazati spasenje Božje“. I ukoliko se čovjek po božanskoj hvali osjećajem uzdiže k Bogu, utoliko se po tome odvraća od onoga što je protiv Boga, prema onome iz Iz 48: „Hvalom ću te svojom zauzdati da ne propadneš“. Koristi također hvala usta za to da se osjećaj drugih potakne k Bogu. Odatle se kaže u Ps: „Uvijek je hvala njegova u ustima mojim“, a poslije se dodaje: „Neka čuju krotki i neka se raduju. Veličajte Gospodina sa mnom“.
Odgovor na 1. prigovor: o Bogu možemo govoriti dvostruko. Na jedan način, s obzirom na njegovu bit. I tako, budući da je neshvatljiv i neizreciv, veći je od svake hvale. Duguje mu se pak prema toj usporedbi štovanje i čast latrije. Odatle se u Jeronimovu Psalteriju kaže: „Tebi šuti hvala, Bože“, s obzirom na prvo; i: „tebi će se ispuniti zavjet“, s obzirom na drugo. Na drugi način, prema njegovim učincima, koji su usmjereni na našu korist. I prema tome duguje se Bogu hvala. Odatle se kaže u Iz 63: „Spominjat ću se milosrđa Gospodnjih, hvale Gospodnje nad svime što nam je uzvratio Gospodin“. I Dionizije kaže, u I. pogl. De div. nom., da ćeš naći kako svaki sveti hvalospjev bogoslovâ, to jest božanska hvala, za dobra očitovanja božanstva „očitujući i hvaleći razdjeljuje Božja imena“.
Odgovor na 2. prigovor: hvala usta beskorisna je onome koji hvali ako je bez hvale srca, koje zbori Bogu hvalu dok o veličajnim djelima njegovim razmišlja s ljubavlju. Vrijedi ipak vanjska hvala usta za pobuđivanje nutarnjega osjećaja onoga koji hvali, i za poticanje drugih na hvalu Božju, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: Boga ne hvalimo radi njegove koristi, nego radi naše koristi, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.