Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 90, a. 3

Je li dopušteno nerazumna stvorenja zaklinjati

Prigovor 1. Čini se da nerazumno stvorenje nije dopušteno zaklinjati. Zaklinjanje naime biva po govoru. Ali uzalud se govor upravlja onome koji ne razumije, kakvo je nerazumno stvorenje. Dakle, isprazno je i nedopušteno nerazumno stvorenje zaklinjati.

Prigovor 2. Nadalje, onome se čini da pristoji zaklinjanje komu pripada i prisezanje. Ali prisezanje ne pripada nerazumnom stvorenju. Dakle, čini se da se prema njemu nije dopušteno služiti zaklinjanjem.

Prigovor 3. Nadalje, dvostruk je način zaklinjanja, kako je iz gore rečenoga očito. Jedan doista na način usrdne molbe, kojim se ne možemo služiti prema nerazumnom stvorenju, koje nije gospodar svoga čina. Drugo je pak zaklinjanje na način prisiljavanja, kojim se također, kako se čini, prema njemu ne možemo služiti; jer nije naše zapovijedati nerazumnim stvorenjima, nego samo onoga o komu se kaže, Mt 8, da mu vjetrovi i more pokoravaju se. Dakle, nipošto, kako se čini, nije dopušteno služiti se zaklinjanjem prema nerazumnim stvorenjima.

Naprotiv, za Šimuna i Judu čita se da su zakleli zmajeve i zapovjedili im da odu u pusto mjesto.

Odgovaram: nerazumna stvorenja bivaju potaknuta od drugoga na vlastita djelovanja. Isto je pak djelovanje onoga što biva pokretano i gibano, i onoga što djeluje i giba, kao što je let strijele također neko djelovanje strijelca. I stoga se djelovanje nerazumnoga stvorenja ne pripisuje samo njemu, nego ponajprije Bogu, po čijem se rasporedu sve giba. Pripada također i đavlu, koji se, po božanskom dopuštenju, služi nekim nerazumnim stvorenjima na štetu ljudima. Tako se dakle zaklinjanje kojim se tko služi prema nerazumnom stvorenju može razumjeti dvostruko. Na jedan način, da se zaklinjanje odnosi na samo nerazumno stvorenje po sebi. I tako bi uzaludno bilo nerazumno stvorenje zaklinjati. Na drugi način, da se odnosi na onoga od koga biva nerazumno stvorenje potaknuto i gibano. I tako se dvostruko zaklinje nerazumno stvorenje. Na jedan doista način, na način usrdne molbe upravljene Bogu, što pripada onima koji božanskim zazivom čine čudesa. Na drugi način, na način prisiljavanja, koje se odnosi na đavla, koji se na našu štetu služi nerazumnim stvorenjima; i takav je način zaklinjanja u crkvenim zaklinjanjima (egzorcizmima), po kojima se vlast demonâ uklanja od nerazumnih stvorenja. Zaklinjati pak demone tražeći od njih pomoć, nije dopušteno.

Odgovor na prigovore: i time je očit odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.