Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 86, a. 4

Posebno o prinosima prvina: jesu li na njih ljudi obvezani iz nužnosti

Prigovor 1. Čini se da na davanje prvina ljudi nisu obvezani. Jer u Izl 13, kada je dan zakon o prvorođencima, dodaje se: „Bit će kao znak na tvojoj ruci“, i tako se čini da je obredna zapovijed. Ali obredne se zapovijedi ne moraju obdržavati u novome zakonu. Dakle, ni prvine se ne moraju davati.

Prigovor 2. Nadalje, prvine su se prinosile Gospodinu za posebno dobročinstvo iskazano onomu narodu, odakle se kaže u Pnz 26: „Uzet ćeš prvine od svih svojih plodova, i pristupit ćeš k svećeniku koji bude u one dane, i reći ćeš mu: priznajem danas pred Gospodinom Bogom tvojim da sam ušao u zemlju za koju se zakleo ocima našim da će nam je dati“. Dakle, drugi narodi nisu obvezani na davanje prvina.

Prigovor 3. Nadalje, ono na što je netko obvezan mora biti određeno. Ali ne nalazi se ni u novome zakonu ni u starome određena količina prvina. Dakle, na njihovo davanje ljudi nisu obvezani iz nužnosti.

Naprotiv, kaže se u XVI, pit. 7: „Treba desetine i prvine, koje pravom svećenika proglašavamo, od svega naroda primati“.

Odgovaram: treba reći da prvine pripadaju nekoj vrsti prinosa, jer se Bogu iskazuju uz neku ispovijest, kako se nalazi u Pnz 26. Odatle se i ondje dodaje: „I uzet će svećenik košaru“, naime prvina, „iz ruke onoga koji donosi prvine, i stavit će pred žrtvenik Gospodina Boga tvojega“; i poslije mu se nalaže da kaže: zato „sada prinosim prvine plodova zemlje koje mi dade Gospodin“. Prinosile su se pak prvine iz posebnoga razloga, naime u znak priznanja božanskoga dobročinstva, kao da tko ispovijeda da od Boga prima plodove zemlje, te da je stoga obvezan nešto od toga Bogu iskazati, prema onome iz 1 Ljet 29: „Što iz tvoje ruke primismo, dadosmo tebi“. A budući da Bogu moramo iskazivati ono što je najizvrsnije, stoga je bilo zapovjeđeno Bogu prinositi prvine kao nešto najizvrsnije od plodova zemlje. I jer se svećenik postavlja narodu u onome što se odnosi na Boga, stoga su prvine prinesene od naroda išle na korist svećenika, odakle se kaže u Br 18: „Govorio je Gospodin Aronu: evo, dadoh ti čuvanje svojih prvina“. Pripada pak naravnomu pravu da čovjek od stvari koje su mu dane od Boga nešto iskaže na njegovu čast. Ali da se takvim osobama iskazuje, ili od prvih plodova, ili u takvoj količini, to je u starome zakonu bilo određeno božanskim pravom, a u novome se pak zakonu određuje odredbom Crkve, po kojoj se ljudi obvezuju da prvine daju prema običaju kraja i potrebi poslužitelja Crkve.

Odgovor na 1. prigovor: obredne su zapovijedi vlastito bile kao znak budućega, i stoga su u prisutnosti označene istine prestale. Prinošenje pak prvina bilo je u znak prošloga dobročinstva, iz kojega također dug priznanja nastaje prema nalogu naravnoga razuma. I stoga općenito takva obveza ostaje.

Odgovor na 2. prigovor: prvine su se prinosile u starome zakonu ne samo zbog dobročinstva obećane zemlje dane od Boga, nego također i zbog dobročinstva zemaljskih plodova danih od Boga. Odatle se kaže u Pnz 26: „Prinosim prvine plodova zemlje koje mi dade Gospodin Bog“. I taj drugi uzrok zajednički je kod svih. Može se također reći da kao što je posebnim dobročinstvom obećanu zemlju Bog podijelio, tako je općim dobročinstvom svemu ljudskomu rodu udijelio gospodstvo nad zemljom, prema onome iz Ps: „Zemlju dade sinovima ljudskim“.

Odgovor na 3. prigovor: kako Jeronim kaže, „iz predaje predaka uvedeno je da su oni koji najviše, četrdeseti dio davali svećenicima umjesto prvina; oni pak koji najmanje, šezdeseti“. Odatle se čini da se između tih granica prvine imaju prinositi, prema običaju kraja. Razložno ipak količina prvina nije bila određena u zakonu, jer, kako je rečeno, prvine se daju na način prinosa, čijoj naravi pripada da budu dragovoljne.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.