Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 86, a. 1

Jesu li neki prinosi iz nužnosti zapovijedi

Prigovor 1. Čini se da ljudi nisu obvezani na prinose iz nužnosti zapovijedi. Ljudi naime u vrijeme Evanđelja nisu obvezani na obdržavanje obrednih zapovijedi staroga zakona, kako je gore navedeno. Ali prinošenje prinosa stavlja se među obredne zapovijedi staroga zakona, kaže se naime u Izl 23: „Triput u godini svetkovat ćete mi blagdane“, a poslije se dodaje: „Nećeš se pojaviti pred mojim licem praznih ruku“. Dakle, na prinose sada ljudi nisu obvezani iz nužnosti zapovijedi.

Prigovor 2. Nadalje, prinosi, prije nego što se učine, počivaju u čovjekovoj volji, kako se čini po onome što Gospodin kaže u Mt 5: „Ako prinosiš dar svoj na žrtvenik“, kao da se to prepušta prosudbi onih koji prinose. No nakon što su prinosi učinjeni, ne preostaje mjesto da ih se ponovno prinosi. Dakle, nipošto nitko nije obvezan na prinose iz nužnosti zapovijedi.

Prigovor 3. Nadalje, tko god je dužan nešto dati Crkvi, ako ne dade, može se na to prisiliti uskraćivanjem crkvenih sakramenata. Ali nedopušteno se čini uskratiti crkvene sakramente onima koji ne bi htjeli prinijeti, prema onoj odredbi šestoga sabora koja se nalazi u I, pit. 1: „Nitko tko dijeli svetu pričest neka od onoga koji prima milost ništa ne traži; ako pak zatraži, neka se svrgne“. Dakle, ljudi nisu iz nužnosti obvezani na prinose.

Naprotiv, Grgur kaže: „Neka se svaki kršćanin pobrine da na misnim slavljima nešto Bogu prinese“.

Odgovaram: treba reći da je, kako je rečeno, naziv prinosa (oblatio) zajednički za sve stvari koje se iskazuju na slavu Božju. Tako da ako se nešto iskazuje na božansko bogoštovlje kao na neku svetinju koja se odatle ima potrošiti, i prinos je i žrtva; odakle se kaže u Izl 29: „Prinijet ćeš cijeloga ovna za paljenicu na žrtveniku: prinos je Gospodinu, ugodan miris žrtve Gospodnje“; i u Lev 2 kaže se: „Kada tko prinese prinos žrtve Gospodinu, prinos će njegov biti od bijeloga brašna“. No ako se tako iskazuje da cjelovito ostane, namijenjeno božanskomu kultu ili za trošenje na potrebe poslužitelja, bit će prinos, a ne žrtva. Takvi dakle prinosi po svojoj naravi imaju to da se dragovoljno prinose, prema onome iz Izl 25: „Od čovjeka koji prinosi od svoje volje, uzet ćete ih“. Događa se ipak da je netko obvezan na prinose iz četverostrukoga razloga. Ponajprije doista, iz prethodnoga ugovora, kao kada se nekome ustupa neko crkveno imanje, da u određena vremena čini određene prinose. Što ipak ima značaj daće (census). Drugo, zbog prethodnoga namjenjivanja ili obećanja, kao kada netko nudi darovanje među živima ili kada u oporuci ostavlja Crkvi neku stvar, pokretnu ili nepokretnu, koju valja ubuduće isplatiti. Na treći način, zbog crkvene potrebe, primjerice ako poslužitelji Crkve ne bi imali od čega se uzdržavati. Na četvrti način, zbog običaja, jer vjernici su na nekim svetkovinama obvezani na neke uobičajene prinose. Ipak u ovim dvama posljednjim slučajevima prinos ostaje na neki način dragovoljan, naime s obzirom na količinu ili vrstu prinesene stvari.

Odgovor na 1. prigovor: u novome zakonu ljudi nisu obvezani na prinos radi zakonskih svetkovina, kako se u Knjizi Izlaska kaže, nego iz nekih drugih uzroka, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: na davanje prinosa obvezani su neki i prije nego što se učine, kao na prvi, treći i četvrti način; a također i nakon što su ih učinili po namjenjivanju ili obećanju: obvezani su naime stvarno pružiti ono što je Crkvi na način namjene prineseno.

Odgovor na 3. prigovor: oni koji dužne prinose ne daju mogu se kazniti uskraćivanjem sakramenata, ne po samom svećeniku kojemu valja učiniti prinose, da se ne čini kako za podjeljivanje sakramenata nešto traži, nego po nekom poglavaru.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.