Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 79, a. 4

O usporedbi propusta s prijestupom

Prigovor 1. Čini se da je grijeh propusta teži od grijeha prijestupa. Čini se naime da je prijestup isto što i napušteno, i tako se posljedično čini biti isto što i propust. No prijestup je teži od grijeha prekoračenja, jer je trebao veće okajanje, kako je očito u Lev 5. Dakle, grijeh je propusta teži od grijeha prijestupa.

Prigovor 2. Nadalje, većemu se dobru veće zlo protivi, kako je očito po Filozofu, u VIII. Ethic. No činiti dobro, čemu se protivi propust, plemenitiji je dio pravednosti nego kloniti se zla, čemu se protivi prijestup, kako je očito iz gore rečenoga. Dakle, propust je teži grijeh od prijestupa.

Prigovor 3. Nadalje, grijeh počinjenja može biti i lak i smrtan. No čini se da je grijeh propusta uvijek smrtan, jer se protivi nalažućoj zapovijedi. Dakle, čini se da je propust teži grijeh nego što je prijestup.

Prigovor 4. Nadalje, veća je kazna gubitka, naime lišenost božanskoga gledanja, koja se duguje grijehu propusta, nego kazna osjeta, koja se duguje grijehu prijestupa, kako je očito po Krizostomu, Super Matthaeum. No kazna se razmjerno ravna prema krivnji. Dakle, teži je grijeh propusta nego prijestupa.

Naprotiv, lakše se ustezati od činjenja zla nego ispuniti dobro. Dakle, teže griješi onaj tko se ne usteže od činjenja zla, što znači prestupiti, nego onaj tko ne ispunjava dobro, što znači propustiti.

Odgovaram: grijeh je utoliko težak ukoliko se udaljuje od kreposti. Oprečnost je pak najveća udaljenost, kako se kaže u X. Metaphys.; odatle se oprečno više udaljuje od svojega oprečnoga nego njegovo jednostavno nijekanje, kao što se crno više udaljuje od bijeloga nego jednostavno nebijelo; svako je naime crno nebijelo, ali se ne obrće. Bjelodano je pak da se prijestup protivi činu kreposti, a propust uključuje njegovo nijekanje; na primjer grijeh je propusta ako tko roditeljima ne iskazuje dužno poštovanje, a grijeh prijestupa ako im nanese uvredu ili kakvu god nepravdu. Odatle je bjelodano da je, jednostavno i apsolutno govoreći, prijestup teži grijeh od propusta, premda neki propust može biti teži od nekoga prijestupa.

Odgovor na 1. prigovor: prijestup uobičajeno uzet označuje svaki propust. Katkada se ipak usko uzima za to što se propušta nešto od onoga što pripada Bogu, ili kada svjesno i kao s nekim prijezirom čovjek napušta ono što treba činiti. I tako ima određenu težinu, po razlogu koje treba veće okajanje.

Odgovor na 2. prigovor: onome što je činiti dobro protivi se i ne činiti dobro, što znači propustiti, i činiti zlo, što znači prestupiti; no prvo proturječno, a drugo oprečno, što uključuje veću udaljenost. I stoga je prijestup teži grijeh.

Odgovor na 3. prigovor: kao što se propust protivi nalažućim zapovijedima, tako se prijestup protivi zabranjujućim zapovijedima. I stoga oboje, ako se vlastito uzme, uključuje narav smrtnoga grijeha. Može se pak široko nazvati prijestup ili propust iz toga što je nešto mimo nalažućih ili zabranjujućih zapovijedi, raspoložujući za njihovu suprotnost. I tako oboje, široko uzimajući, može biti laki grijeh.

Odgovor na 4. prigovor: grijehu prijestupa odgovara i kazna gubitka, zbog odvraćanja od Boga; i kazna osjeta, zbog neurednoga obraćanja k promjenjivu dobru. Slično se također i propustu ne duguje samo kazna gubitka, nego i kazna osjeta, prema onome iz Mt 7: „svako stablo koje ne rađa dobra ploda siječe se i u oganj baca“. I to zbog korijena iz kojega proizlazi, premda nema po nužnosti stvarno obraćanje k nekomu promjenjivu dobru.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.