II-II, q. 75, a. 2
Je li ruganje smrtni grijeh
Prigovor 1. Čini se da ruganje ne može biti smrtni grijeh. Svaki se naime smrtni grijeh protivi ljubavi. No čini se da se ruganje ne protivi ljubavi, čini se naime katkada šalom među prijateljima; odatle se i poigravanjem naziva. Dakle, ruganje ne može biti smrtni grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, onim se ruganjem čini biti najveće koje biva na uvredu Boga. No svako ruganje koje prelazi u uvredu Boga nije smrtni grijeh. Inače bi tko god ponovno upadne u neki laki grijeh o kojem se pokajao, sagriješio smrtno, Izidor naime kaže da je „onaj koji se ruga, a ne pokajnik, tko još čini ono zbog čega se kaje“. Slično bi također slijedilo da je svako pretvaranje smrtni grijeh, jer kako Grgur kaže, u Moralia, nojem se označuje licemjer, koji se ruga konju, to jest pravednu čovjeku, i jahaču, to jest Bogu. Dakle, ruganje nije smrtni grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, uvreda i ogovaranje čine se težim grijesima od ruganja, jer je veće nešto činiti ozbiljno nego u šali. No nije svako ogovaranje ili uvreda smrtni grijeh. Dakle, mnogo manje ruganje.
Naprotiv, kaže se u Izr 3: „on se sam ruga rugalicama“. No Božje ruganje znači vječno kazniti za smrtni grijeh, kako je očito po onome što se kaže u Psaltiru: „onaj koji prebiva na nebesima narugat će im se“. Dakle, ruganje je smrtni grijeh.
Odgovaram: ruganje ne biva osim o nekom zlu ili nedostatku. Zlo pak, ako je veliko, ne uzima se za šalu, nego ozbiljno. Odatle ako se preokrene u šalu ili smijeh (odakle se uzima naziv ruganja ili ismijavanja), to je zato što se uzima kao malo. Može se pak neko zlo uzeti kao malo dvostruko: na jedan način, po sebi; na drugi način, s obzirom na osobu. Kada pak netko zlo ili nedostatak druge osobe stavlja u šalu ili smijeh zato što je po sebi malo zlo, to je laki i sitni grijeh prema svojemu rodu. Kada se pak uzima kao malo s obzirom na osobu, kao što nedostatke djece i bezumnika obično malo cijenimo, tako nekoga ismijavati ili mu se rugati znači njega posve malo cijeniti, i smatrati ga tako bezvrijednim da o njegovu zlu ne treba brinuti, nego ga držati kao za šalu. I tako je ruganje smrtni grijeh. I teže od uvrede, koja je slično naočigled, jer čini se da uvredljivac zlo drugoga uzima ozbiljno, a onaj koji se ruga u šalu; i tako se čini da je veći prijezir i oduzimanje časti. I prema tome, ismijavanje je teški grijeh, i utoliko teži ukoliko se veće poštovanje duguje osobi kojoj se ruga. Odatle je najteže rugati se Bogu i onome što je Božje, prema onome iz Iz 37: „koga si pogrdio? I koga pohulio? I nad kim si uzvisio glas svoj?“ I poslije se dodaje: „nad Svecem Izraelovim“. Zatim drugo mjesto zauzima ruganje roditeljima. Odatle se kaže u Izr 30: „oko koje se podruguje ocu i prezire porođaj majke svoje, neka ga iskljuju gavrani iz potoka i neka ga pojedu sinovi orla“. Zatim je ruganje pravednicima teško, jer je čast nagrada kreposti. I protiv toga se kaže u Job 12: „ruga se jednostavnosti pravednika“. Koje je uistinu ruganje vrlo štetno, jer se time ljudi sprječavaju u činjenju dobra; prema onome Grgurovu: „oni koji vide da se u djelima drugih rađaju dobra, ubrzo ih rukom pogubna predbacivanja čupaju“.
Odgovor na 1. prigovor: šala ne uključuje ništa protivno ljubavi s obzirom na onoga s kim se šali, no može uključivati nešto protivno ljubavi s obzirom na onoga o kome se šali, zbog prijezira, kako je rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: onaj tko ponovno upadne u grijeh o kojem se pokajao i onaj tko se pretvara ne ruga se izričito Bogu, nego kao tumačenjski, utoliko naime što se drži na način onoga koji se ruga. Pa ipak griješeći lako tko ne upada ponovno niti se pretvara jednostavno, nego raspoložbeno i nesavršeno.
Odgovor na 3. prigovor: ruganje, prema svojoj naravi, jest nešto lakše od ogovaranja ili uvrede, jer ne uključuje prijezir, nego šalu. Katkada ipak ima veći prijezir čak i od uvrede, kako je gore rečeno. I tada je teški grijeh.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.