Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 74, a. 2

Što je od toga teže

Prigovor 1. Čini se da je ogovaranje teži grijeh od došaptavanja. Grijesi se naime usta sastoje u tome što tko govori zla. No onaj koji ogovara govori o bližnjemu ono što je zlo jednostavno, jer iz takvoga nastaje zao glas ili se umanjuje glas; došaptač pak ne mari govoriti osim prividna zla, koja se naime ne sviđaju onome koji sluša. Dakle, teži je grijeh ogovaranje nego došaptavanje.

Prigovor 2. Nadalje, tko god oduzima komu glas, oduzima mu ne samo jednoga prijatelja, nego mnoge, jer svatko izbjegava prijateljstvo osoba na zlu glasu; odatle se protiv nekoga kaže, u 2 Ljet 19: „s onima koji mrze Gospodina povezuješ se u prijateljstvo“. Došaptavanje pak oduzima samo jednoga prijatelja. Teži je dakle grijeh ogovaranje nego došaptavanje.

Prigovor 3. Nadalje, u Jak 4 kaže se: „tko ogovara brata svoga, ogovara zakon“; i posljedično Boga, koji je zakonodavac; i tako se čini da je grijeh ogovaranja grijeh protiv Boga, koji je najteži, kako je gore navedeno. Grijeh je pak došaptavanja protiv bližnjega. Dakle, grijeh je ogovaranja teži nego grijeh došaptavanja.

Naprotiv, kaže se u Sir 5: „najgora poruga nad dvoličnjakom, a došaptaču mržnja i neprijateljstvo i uvreda“.

Odgovaram: kako je gore rečeno, grijeh protiv bližnjega utoliko je teži ukoliko se po njemu veća šteta bližnjemu nanosi; šteta je pak utoliko veća ukoliko je veće dobro koje se oduzima. Među ostalim pak vanjskim dobrima prijatelj nadvisuje, jer bez prijateljâ nitko ne bi mogao živjeti, kako je očito po Filozofu, u VIII. Ethic. Odatle se kaže u Sir 6: „vjernu prijatelju nema usporedbe“, jer i najbolji glas, koji se ogovaranjem oduzima, ponajviše je za to nužan da se čovjek smatra prikladnim za prijateljstvo. I stoga je došaptavanje veći grijeh od ogovaranja, pa i od uvrede; jer je prijatelj bolji od časti, a biti voljen nego biti čašćen, kako Filozof kaže u VIII. Ethic.

Odgovor na 1. prigovor: vrsta i težina grijeha više se promatra iz cilja nego iz tvarnoga objekta. I stoga je po razlogu cilja došaptavanje teže, premda onaj koji ogovara katkada govori gore stvari.

Odgovor na 2. prigovor: dobar je glas raspoloženje za prijateljstvo, a zao glas za neprijateljstvo. Raspoloženje pak zaostaje za onim za što raspoložuje. I stoga onaj tko djeluje na nešto što je raspoloženje za neprijateljstvo, manje griješi nego onaj koji izravno djeluje na unošenje neprijateljstva.

Odgovor na 3. prigovor: onaj tko ogovara brata utoliko se čini da ogovara zakon ukoliko prezire zapovijed o ljubavi prema bližnjemu. Protiv čega izravnije radi onaj tko se trudi raskinuti prijateljstvo. Odatle je taj grijeh ponajviše protiv Boga, jer je Bog ljubav, kako se kaže u 1 Iv 4. I poradi toga se kaže u Izr 6: „šest je stvari koje mrzi Gospodin, a sedme se gnuša njegova duša“, i kao to sedmo postavlja „onoga koji sije neslogu među braćom“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.