Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 74, a. 1

Je li došaptavanje grijeh različit od ogovaranja

Prigovor 1. Čini se da došaptavanje nije grijeh različit od ogovaranja. Izidor naime kaže, u knjizi Etymologiae: „došaptač se naziva po zvuku govora, jer ne govori komu u lice, nego na uho, ogovarajući“. No govoriti o drugome ogovarajući pripada ogovaranju. Dakle, došaptavanje nije grijeh različit od ogovaranja.

Prigovor 2. Nadalje, u Lev 19 kaže se: „nećeš biti optužitelj niti došaptač u narodima“. No čini se da je optužitelj isto što i onaj koji ogovara. Dakle, niti se došaptavanje ne razlikuje od ogovaranja.

Prigovor 3. Nadalje, u Sir 28 kaže se: „došaptač i dvoličnjak bit će proklet“. No čini se da je dvoličnjak isto što i onaj koji ogovara, jer onima koji ogovaraju pripada dvostrukim jezikom govoriti: drukčije naime u odsutnosti, a drukčije u prisutnosti. Dakle, došaptač je isto što i onaj koji ogovara.

Naprotiv, uz Rim 1, na ono: „došaptači, ogovarači“, Glosa kaže: „došaptači, koji među prijateljima siju neslogu; ogovarači, koji tuđa dobra niječu ili umanjuju“.

Odgovaram: došaptavanje i ogovaranje slažu se u tvari, i također u obliku, ili u načinu govorenja, jer obojica zlo potajno govore o bližnjemu. Zbog koje se sličnosti pokatkada jedno stavlja umjesto drugoga; odatle u Sir 5, na ono: „nemoj se nazivati došaptačem“, Glosa kaže: to jest onaj koji ogovara. Razlikuju se pak u cilju. Jer onaj koji ogovara namjerava ocrniti glas bližnjega; odatle ponajviše ona zla o bližnjemu iznosi iz kojih se bližnjega može ozloglasiti, ili barem umanjiti njegov glas. Došaptač pak namjerava razdvojiti prijateljstvo, kako je očito po navedenoj Glosi i po onome što se kaže u Izr 26: „kad se ukloni došaptač, prepirke se smiruju“. I stoga došaptač takva zla iznosi o bližnjemu koja mogu protiv njega uzbuniti um onoga koji sluša, prema onome iz Sir 28: „čovjek grješnik uznemirit će prijatelje, i usred onih koji imaju mir unosi neprijateljstvo“.

Odgovor na 1. prigovor: za došaptača, utoliko što govori zlo o drugome, kaže se da ogovara. U tome se ipak razlikuje od onoga koji ogovara, jer ne namjerava jednostavno govoriti zlo; nego što god bilo ono što može uznemiriti duh jednoga protiv drugoga, čak i ako je jednostavno dobro, a ipak prividno zlo, utoliko što se ne sviđa onome komu se govori.

Odgovor na 2. prigovor: optužitelj se razlikuje i od došaptača i od onoga koji ogovara. Jer optužitelj je onaj tko javno drugima nameće zločine, ili optužujući ili pogrđujući, što ne pripada onome koji ogovara i došaptaču.

Odgovor na 3. prigovor: dvoličnjakom se vlastito naziva došaptač. Budući naime da je prijateljstvo između dvojice, došaptač se trudi s obiju strana raskinuti prijateljstvo, i stoga se s dvama jezicima služi prema dvojici, jednome govoreći zlo o drugome. Zbog čega se kaže u Sir 28: „došaptač i dvoličnjak proklet“, i dodaje se: „mnoge naime uznemiruju koji mir imaju“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.