Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 72, a. 4

O podrijetlu uvrede

Prigovor 1. Čini se da uvreda ne nastaje iz srdžbe. Jer se kaže u Izr 11: „gdje je oholost, ondje je i uvreda“. No srdžba je mana različita od oholosti. Dakle, uvreda ne nastaje iz srdžbe.

Prigovor 2. Nadalje, u Izr 20 kaže se: „svi se bezumnici miješaju u uvrede“. No bezumlje je mana suprotstavljena mudrosti, kako je gore navedeno, a srdžba se protivi krotkosti. Dakle, uvreda ne nastaje iz srdžbe.

Prigovor 3. Nadalje, nijedan se grijeh ne umanjuje iz svojega uzroka. No grijeh se uvrede umanjuje ako se izrekne iz srdžbe; teže naime griješi onaj tko uvredu nanosi iz mržnje nego onaj tko iz srdžbe. Dakle, uvreda ne nastaje iz srdžbe.

Naprotiv, Grgur kaže, u XXXI. Moralia, da iz srdžbe nastaju uvrede.

Odgovaram: budući da jedan grijeh može nastati iz različitih, ipak se kaže da ponajglavnije ima podrijetlo iz onoga iz kojega najčešće običava proizlaziti, zbog blizine njegovu cilju. Uvreda pak ima veliku blizinu cilju srdžbe, koji je osveta; nijedna naime osveta srditu čovjeku nije lakše pri ruci nego nanijeti uvredu drugomu. I stoga uvreda ponajviše nastaje iz srdžbe.

Odgovor na 1. prigovor: uvreda se ne usmjeruje k cilju oholosti, koji je uzvišenost, i stoga uvreda ne nastaje izravno iz oholosti. Ipak oholost raspoložuje za uvredu, utoliko što oni koji se smatraju višima lakše druge preziru i nanose im nepravde. Lakše se također srde, držeći nedostojnim što god se protiv njihove volje čini.

Odgovor na 2. prigovor: prema Filozofu, u VII. Ethic., srdžba ne sluša savršeno razum, i tako srdit čovjek trpi nedostatak razuma, u čemu se podudara s bezumljem. I poradi toga iz bezumlja nastaje uvreda, prema srodnosti koju ima sa srdžbom.

Odgovor na 3. prigovor: prema Filozofu, u II. Rhet., „srdit čovjek smjera na očitu uvredu, za što onaj koji mrzi ne mari“. I stoga uvreda, koja uključuje očitu nepravdu, više pripada srdžbi nego mržnji.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.