II-II, q. 72, a. 1
Što je uvreda
Prigovor 1. Čini se da se uvreda ne sastoji u riječima. Uvreda naime uključuje određenu štetu nanesenu bližnjemu, budući da pripada nepravednosti. No čini se da riječi ne nanose nikakvu štetu bližnjemu, ni u stvarima ni u osobi. Dakle, uvreda se ne sastoji u riječima.
Prigovor 2. Nadalje, čini se da uvreda pripada određenom oduzimanju časti. No više se netko može obeščastiti ili pokuditi djelima nego riječima. Dakle, čini se da se uvreda ne sastoji u riječima, nego radije u djelima.
Prigovor 3. Nadalje, oduzimanje časti koje biva u riječima naziva se pogrdom ili predbacivanjem. No čini se da se uvreda razlikuje od pogrde i predbacivanja. Dakle, uvreda se ne sastoji u riječima.
Naprotiv, sluhom se ne zamjećuje ništa osim riječi. No uvreda se zamjećuje sluhom, prema onome iz Jr 20: „čuo sam uvrede uokolo“. Dakle, uvreda je u riječima.
Odgovaram: uvreda uključuje oduzimanje nečije časti. Što biva uistinu dvostruko. Budući naime da čast slijedi neku izvrsnost, na jedan način netko drugoga obeščašćuje kada ga lišava izvrsnosti zbog koje je imao čast. Što biva uistinu po grijesima djelâ, o kojima je gore rečeno. Na drugi način, kada netko ono što je protiv nečije časti dovodi do njegove spoznaje i spoznaje drugih. I to vlastito pripada uvredi. Što uistinu biva po nekim znakovima. No kako Augustin kaže, u II. De doctrina christiana, „svi su znakovi, uspoređeni s riječima, malobrojni; riječi su naime među ljudima zadobile prvenstvo označivanja svega onoga što se umom začinje“. I stoga se uvreda, vlastito govoreći, sastoji u riječima. Odatle Izidor kaže, u knjizi Etymologiae, da se uvredljivcem naziva netko „zato što je brz i nadima se riječima nepravde“. Budući da se ipak i po nekim djelima nešto označuje, koja u tome što označuju imaju snagu riječi koje označuju; odatle je to da se uvreda, proširenim nazivom, naziva i u djelima. Odatle uz Rim 1, na ono: „uvredljivce, ohole“, Glosa kaže da su „uvredljivci oni koji riječima ili djelima nanose uvrede i sramote“.
Odgovor na 1. prigovor: riječi prema svojoj biti, to jest utoliko ukoliko su određeni čujni glasovi, ne nanose drugomu nikakvu štetu, osim možda opterećujući sluh, na primjer kad tko preglasno govori. Utoliko pak ukoliko su znakovi koji nešto predočuju na spoznaju drugima, tako mogu mnoge štete nanijeti. Među kojima je jedna ta što čovjek trpi štetu što se tiče gubitka svoje časti ili poštovanja koje mu drugi imaju iskazivati. I stoga je veća uvreda ako tko komu njegov nedostatak rekne pred mnogima. Pa ipak ako njemu samome rekne, može biti uvreda, utoliko što sam onaj koji govori radi protiv poštovanja onoga koji sluša.
Odgovor na 2. prigovor: utoliko netko nekoga djelima obeščašćuje ukoliko ta djela ili čine ili označuju ono što je protiv nečije časti. Od kojih prvo ne pripada uvredi, nego drugim vrstama nepravednosti, o kojima je gore rečeno. Drugo pak pripada uvredi utoliko ukoliko djela imaju snagu riječi u označivanju.
Odgovor na 3. prigovor: pogrda i predbacivanje sastoje se u riječima, kao i uvreda, jer se po svemu tome predočuje neki nečiji nedostatak na štetu njegove časti. Takav je pak nedostatak trostruk. Naime, nedostatak krivnje, koji se predočuje po uvredljivim riječima. I nedostatak općenito krivnje i kazne, koji se predočuje po pogrdi, jer se mana običavala nazivati ne samo duše, nego i tijela. Odatle ako tko komu nepravedno rekne da je slijep, izriče uistinu pogrdu, ali ne uvredu; ako pak tko rekne drugomu da je kradljivac, ne samo pogrdu, nego i uvredu nanosi. Katkada pak netko predočuje komu nedostatak umanjenja ili oskudice, koji također oduzima od časti koja slijedi koju god izvrsnost. I to biva po riječi predbacivanja, što je vlastito kada tko nepravedno drugomu doziva u sjećanje pomoć koju mu je pružio dok je trpio potrebu. Odatle se kaže u Sir 20: „malo će dati, a mnogo predbaciti“. Katkada se ipak jedno od toga stavlja umjesto drugoga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.