II-II, q. 70, a. 4
Je li lažno svjedočiti smrtni grijeh
Prigovor 1. Čini se da lažno svjedočanstvo nije uvijek smrtni grijeh. Događa se naime da tko dade lažno svjedočanstvo iz neznanja činjenice. No takvo neznanje ispričava od smrtnoga grijeha. Dakle, lažno svjedočanstvo nije uvijek smrtni grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, laž koja nekome koristi, a nikome ne škodi, jest uslužna, a to nije smrtni grijeh. No katkada u lažnome svjedočanstvu postoji takva laž, na primjer kada tko dade lažno svjedočanstvo da nekoga oslobodi od smrti, ili od nepravedne presude koja se sprema po drugim lažnim svjedocima ili po izopačenosti suca. Dakle, takvo lažno svjedočanstvo nije smrtni grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, prisega se od svjedoka traži da bi se bojao smrtno sagriješiti krivo prisežući. To pak ne bi bilo nužno kad bi samo lažno svjedočanstvo bilo smrtni grijeh. Dakle, lažno svjedočanstvo nije uvijek smrtni grijeh.
Naprotiv, kaže se u Izr 19: „lažni svjedok neće ostati nekažnjen“.
Odgovaram: lažno svjedočanstvo ima trostruku nakaznost. Na jedan način, iz krive prisege, jer se svjedoci ne pripuštaju osim prisegnuti. I po tome je uvijek smrtni grijeh. Na drugi način, iz povrede pravednosti. I na taj način jest smrtni grijeh u svojemu rodu, kao i svaka nepravednost. I stoga se u zapovijedi Dekaloga pod ovim oblikom zabranjuje lažno svjedočanstvo, kada se kaže u Izl 20: „ne reci lažna svjedočanstva protiv bližnjega svoga“; ne čini naime protiv nekoga tko ga priječi u činjenju nepravde, nego samo tko mu oduzima njegovu pravednost. Na treći način, iz same lažnosti, prema tome što je svaka laž grijeh. I iz toga lažno svjedočanstvo nema to da uvijek bude smrtni grijeh.
Odgovor na 1. prigovor: u davanju svjedočanstva čovjek ne smije kao sigurno tvrditi, kao da zna, ono o čemu nije siguran, nego dvojbeno treba iznijeti pod dvojbom, a ono o čemu je siguran kao sigurno tvrditi. No budući da se događa iz nestalnosti ljudskoga pamćenja da čovjek katkada smatra kako je siguran o onome što je lažno, ako tko, s dužnom brižljivošću promišljajući, procijeni da je siguran o onome što je lažno, ne griješi smrtno to tvrdeći, jer ne govori lažno svjedočanstvo po sebi i iz namjere, nego po akcidentu, protiv onoga što namjerava.
Odgovor na 2. prigovor: nepravedan sud nije sud. I stoga po snazi suda lažno svjedočanstvo izneseno u nepravednu sudu radi sprječavanja nepravde nema narav smrtnoga grijeha, nego samo iz povrijeđene prisege.
Odgovor na 3. prigovor: ljudi se ponajviše groze grijeha koji su protiv Boga, kao najtežih, među kojima je kriva prisega. No ne groze se tako grijeha koji su protiv bližnjega. I stoga se radi veće sigurnosti svjedočanstva traži prisega svjedoka.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.