Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 7, a. 2

Je li čišćenje srca učinak vjere

Prigovor 1. Čini se da čišćenje srca nije učinak vjere. Čistoća se naime srca ponajprije u osjećaju sastoji. Ali vjera je u razumu. Dakle, vjera ne uzrokuje čišćenje srca.

Prigovor 2. Nadalje, ono što uzrokuje čišćenje srca ne može u isto vrijeme biti s nečistoćom. Ali vjera može u isto vrijeme biti s nečistoćom grijeha, kako je bjelodano u onima koji imaju neoblikovanu vjeru. Dakle, vjera ne čisti srce.

Prigovor 3. Nadalje, ako bi vjera na neki način čistila ljudsko srce, ponajviše bi čistila čovjekov razum. Ali razum ne čisti od tmine, budući da je zagonetna spoznaja. Dakle, vjera nikako ne čisti srce.

Naprotiv, Petar veli u Dj 15: „Vjerom očistivši srca njihova“.

Odgovaram: nečistoća svake pojedine stvari sastoji se u tome što se miješa s manje vrijednim stvarima; ne veli se naime da je srebro nečisto iz primjese zlata, po kojoj biva bolje, nego iz primjese olova ili kositra. Bjelodano je pak da je razumno stvorenje dostojnije od svih vremenitih i tjelesnih stvorenja. I zato postaje nečisto po tome što se vremenitim stvarima podlaže po ljubavi. Od koje se pak nečistoće čisti po suprotnom pokretu, dok naime teži u ono što je iznad njega, naime u Boga. U kojemu je pak pokretu prvo počelo vjera: „Onaj naime tko pristupa k Bogu mora vjerovati“, kako se veli u Heb 11. I zato je prvo počelo čišćenja srca vjera, koja ako se usavrši po oblikovanoj ljubavi, uzrokuje savršeno čišćenje.

Odgovor na 1. prigovor: ono što je u razumu počelo je onoga što je u osjećaju, ukoliko naime shvaćeno dobro pokreće osjećaj.

Odgovor na 2. prigovor: i neoblikovana vjera isključuje neku nečistoću sebi suprotnu, naime nečistoću zablude, koja nastaje iz toga što ljudski razum neuredno prianja uz stvari sebi niže, dok naime hoće prema mjerilima osjetilnih stvari mjeriti božanske. Ali kada se po ljubavi oblikuje, tada nikakvu nečistoću sa sobom ne podnosi, „jer sve prijestupe pokriva ljubav“, kako se veli u Izr 10.

Odgovor na 3. prigovor: tmina vjere ne pripada nečistoći krivnje, nego ponajprije naravnomu nedostatku ljudskoga razuma prema stanju sadašnjega života.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.