II-II, q. 66, a. 1
Je li čovjeku naravno posjedovanje vanjskih stvari
Prigovor 1. Čini se da čovjeku nije naravno posjedovanje vanjskih stvari. Nitko naime ne smije sebi pripisivati ono što je Božje. Ali gospodstvo nad svim stvorenjima pripada vlastito Bogu, prema onome iz Ps: „Gospodnja je zemlja“ i tako dalje. Dakle, čovjeku posjedovanje stvari nije naravno.
Prigovor 2. Nadalje, Bazilije, tumačeći riječ bogataša koji kaže, u Lk 12: „Sabrat ću sve plodove svoje i dobra svoja“, kaže: „Reci mi, što je tvoje? Odakle si to uzevši u život donio?“ No za ono što čovjek posjeduje po naravi, može netko prikladno reći da je njegovo. Dakle, čovjek po naravi ne posjeduje vanjska dobra.
Prigovor 3. Nadalje, kako Ambrozije kaže u knjizi De Trin., gospodin je ime vlasti. Ali čovjek nema vlast nad vanjskim stvarima, ništa naime ne može oko njihove naravi promijeniti. Dakle, posjedovanje vanjskih stvari nije čovjeku naravno.
Naprotiv, kaže se u Ps: „Sve si podložio pod noge njegove“, naime čovjekove.
Odgovaram: o vanjskoj se stvari može razmatrati dvostruko. Na jedan način, s obzirom na njezinu narav, koja ne podliježe ljudskoj vlasti, nego samo božanskoj, kojoj se sve pokorava na mig. Na drugi način, s obzirom na uporabu same stvari. I tako čovjek ima naravno gospodstvo nad vanjskim stvarima, jer po razumu i volji može se služiti vanjskim stvarima za svoju korist, kao radi sebe stvorenima; uvijek su naime nesavršenije stvari radi savršenijih, kako je gore navedeno. I iz toga razloga Filozof dokazuje, u I Polit., da je posjedovanje vanjskih stvari čovjeku naravno. To se pak naravno gospodstvo nad ostalim stvorenjima, koje čovjeku pripada po razumu, u kojemu se slika Božja sastoji, očituje u samom čovjekovu stvaranju, Post 1, gdje se kaže: „Načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku, i neka vlada nad ribama morskim“, i tako dalje.
Odgovor na 1. prigovor: Bog ima glavno gospodstvo nad svim stvarima. I on je sam prema svojoj providnosti odredio neke stvari za čovjekovo tjelesno uzdržavanje. I zbog toga čovjek ima naravno gospodstvo nad stvarima s obzirom na vlast služenja njima.
Odgovor na 2. prigovor: onaj se bogataš kori zbog toga što je smatrao da su vanjska dobra prvenstveno njegova, kao da ih nije primio od drugoga, naime od Boga.
Odgovor na 3. prigovor: onaj razlog polazi od gospodstva nad vanjskim stvarima s obzirom na njihovu narav, a to gospodstvo pripada samo Bogu, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.