Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 63, a. 1

Je li pristranost grijeh

Prigovor 1. Čini se da pristranost nije grijeh. U imenu se naime osobe razumijeva dostojanstvo osobe. Ali razmatrati dostojanstva osoba pripada distributivnoj pravednosti. Dakle, pristranost nije grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, u ljudskim su stvarima osobe glavnije od stvari, jer stvari su radi osoba, a ne obrnuto. Ali pristranost prema stvarima (rerum acceptio) nije grijeh. Dakle, još mnogo manje pristranost prema osobama.

Prigovor 3. Nadalje, kod Boga ne može biti nikakve nepravde ili grijeha. Ali Bog se čini da gleda na osobe, jer katkad od dvojice ljudi istoga stanja jednoga uzima po milosti, a drugoga ostavlja u grijehu, prema onome iz Mt 24: „Dvojica će biti na postelji: jedan će se uzeti, a drugi ostaviti“. Dakle, pristranost nije grijeh.

Naprotiv, ništa se ne zabranjuje u božanskom zakonu osim grijeha. Ali pristranost se zabranjuje u Pnz 1, gdje se kaže: „Nećete gledati tko je tko“. Dakle, pristranost je grijeh.

Odgovaram: pristranost se protivi distributivnoj pravednosti. Sastoji se naime jednakost distributivne pravednosti u tome da se različitim osobama različito dodjeljuje prema razmjeru s dostojanstvima osoba. Ako dakle netko razmatra ono svojstvo osobe zbog kojega joj je ono što joj se podjeljuje dužno, to neće biti obzir prema osobi, nego prema uzroku; odakle Glosa, na ono iz Ef 6: „Nema pristranosti kod Boga“, kaže da pravedan sudac raspoznaje uzroke, a ne osobe. Primjerice, ako netko promiče nekoga u učiteljsku službu zbog dostatnosti znanja, tu se pazi na dužni uzrok, a ne na osobu; ako pak netko razmatra u onome kome nešto podjeljuje ne ono zbog čega bi ono što mu se daje bilo njemu razmjerno ili dužno, nego samo to što je taj čovjek, primjerice Petar ili Martin, tu je pristranost, jer mu se ne pripisuje nešto zbog nekoga uzroka koji bi ga činio dostojnim, nego se jednostavno pripisuje osobi. Na osobu se pak odnosi bilo koje svojstvo koje ne pridonosi uzroku zbog kojega bi bio dostojan ovoga dara; primjerice, ako netko promiče nekoga u predstojništvo ili učiteljsku službu jer je bogat ili jer mu je rođak, posrijedi je pristranost. Događa se ipak da neko svojstvo osobe čini tu osobu dostojnom s obzirom na jednu stvar, a ne s obzirom na drugu; kao što srodstvo čini nekoga dostojnim za to da bude postavljen baštinikom baštine, ali ne za to da mu se podijeli crkveno predstojništvo. I stoga isto svojstvo osobe razmatrano u jednom poslu čini pristranost, a u drugome ne čini. Tako je dakle očito da se pristranost protivi distributivnoj pravednosti po tome što se radi mimo razmjera. Ništa se pak ne protivi kreposti osim grijeha. Odatle je dosljedno da je pristranost grijeh.

Odgovor na 1. prigovor: u distributivnoj se pravednosti razmatraju svojstva osoba koja pridonose uzroku dostojanstva ili duga. Ali u pristranosti se razmatraju svojstva koja ne pridonose uzroku, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: osobe se usklađuju i dostojnima čine za neke stvari koje im se razdjeljuju zbog nekih stvari koje pripadaju stanju osobe, i stoga se takva svojstva imaju uzeti u obzir kao vlastiti uzroci. Kada se pak razmatraju same osobe, uzima se u obzir neuzrok kao uzrok. I stoga je očito da, premda su osobe dostojnije naprosto, nisu ipak dostojnije s obzirom na to.

Odgovor na 3. prigovor: dvostruko je davanje. Jedno doista koje pripada pravednosti, kojim naime netko daje drugome ono što mu se duguje. I oko takvih se davanja promatra pristranost. Drugo je davanje koje pripada darežljivosti, kojim se naime besplatno daje nekome ono što mu se ne duguje. I takvo je podjeljivanje darova milosti, po kojima Bog prihvaća grješnike. I u ovome darovanju nema mjesta pristranost, jer svatko može bez nepravednosti od svojega dati koliko hoće i komu hoće, prema onome iz Mt 20: „Zar mi nije dopušteno sa svojim činiti što hoću? Uzmi svoje pa idi“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.