Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 60, a. 1

Je li sud čin pravednosti

Prigovor 1. Čini se da sud nije čin pravednosti. Veli naime Filozof u I. Ethic. da „svatko dobro sudi ono što spoznaje“, i tako se čini da sud pripada spoznajnoj moći. Spoznajna se pak moć usavršuje po razboritosti. Dakle, sud više pripada razboritosti nego pravednosti, koja je u volji, kako je rečeno.

Prigovor 2. Nadalje, apostol veli u 1 Kor 2: „duhovni sudi sve“. No čovjek ponajviše postaje duhovan po kreposti ljubavi, koja se „izlila u srca naša po Duhu Svetom koji nam je dan“, kako se veli u Rim 5. Dakle, sud više pripada ljubavi nego pravednosti.

Prigovor 3. Nadalje, svakoj kreposti pripada ispravan sud oko vlastite tvari, jer je kreposnik u pojedinačnome pravilo i mjerilo, prema Filozofu u knjizi Ethic. Ne pripada dakle sud više pravednosti nego drugim moralnim krepostima.

Prigovor 4. Nadalje, čini se da sud pripada samo sucima. No čin se pravednosti nalazi u svim pravednicima. Budući da dakle nisu samo suci pravedni, čini se da sud nije vlastiti čin pravednosti.

Naprotiv, u Ps se veli: „dokle se god pravednost ne obrati u sud“.

Odgovaram: sud vlastito imenuje čin suca ukoliko je sudac. Sudac [iudex] se pak naziva kao onaj koji izriče pravo [ius dicens]. Pravo je pak objekt pravednosti, kako je gore izloženo. I zato sud uključuje, prema prvotnom nametanju imena, definiciju ili određenje pravednoga ili prava. To pak da netko dobro odredi nešto u kreposnim djelima vlastito potječe iz habitusa kreposti, kao što čisti ispravno određuje ono što pripada čistoći. I zato sud, koji uključuje ispravno određenje onoga što je pravedno, vlastito pripada pravednosti. Zbog čega Filozof veli u V. Ethic. da „ljudi pribjegavaju sucu kao nekakvoj utjelovljenoj pravednosti“.

Odgovor na 1. prigovor: ime suda, koje prema prvotnom nametanju označava ispravno određenje pravednih stvari, prošireno je na označavanje ispravnoga određenja u bilo kojim stvarima, kako u spekulativnima tako i u praktičnima. U svima se ipak za ispravan sud traže dvije stvari: od kojih je jedno sama krepost koja donosi sud; i tako je sud čin razuma, naime reći ili definirati nešto pripada razumu. Drugo je pak raspoloženje onoga koji sudi, iz kojega ima prikladnost za ispravno suđenje; i tako u onome što pripada pravednosti sud potječe iz pravednosti, kao što i u onome što pripada hrabrosti potječe iz hrabrosti. Tako je dakle sud neki čin pravednosti kao one koja naginje na ispravno suđenje, a razboritosti kao one koja sud izriče. Odakle se i synesis, koja pripada razboritosti, naziva dobro sudećom, kako je gore izloženo.

Odgovor na 2. prigovor: duhovan čovjek iz habitusa ljubavi ima nagnuće na ispravno suđenje o svemu prema božanskim pravilima, na temelju kojih sud izriče po daru mudrosti, kao što pravednik po kreposti razboritosti izriče sud na temelju pravila prava.

Odgovor na 3. prigovor: druge kreposti usmjeravaju čovjeka u njemu samome, no pravednost usmjerava čovjeka prema drugome, kako je bjelodano iz rečenoga. Čovjek je pak gospodar onoga što pripada njemu samome, no nije gospodar onoga što pripada drugome. I zato se u onome što je prema drugim krepostima ne traži doli sud kreposnika, proširenim ipak imenom suda, kako je rečeno. No u onome što pripada pravednosti traži se nadalje sud nekoga višega „koji može obojicu ukoriti i staviti ruku svoju na obojicu“. I zbog toga sud posebnije pripada pravednosti nego bilo kojoj drugoj kreposti.

Odgovor na 4. prigovor: pravednost u vladaru jest doista kao arhitektonska krepost, kao ona koja zapovijeda i nalaže što je pravedno, a u podanicima je kao izvršna i poslužiteljska krepost. I zato sud, koji uključuje definiciju pravednoga, pripada pravednosti prema tome što je na važniji način u predstojniku.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.