II-II, q. 59, a. 1
Je li nepravednost posebna mana
Prigovor 1. Čini se da nepravednost nije posebna mana. Veli se naime u 1 Iv 3: „svaki je grijeh bezakonje“. No čini se da je bezakonje [iniquitas] isto što i nepravednost [iniustitia], jer pravednost je neka jednakost, odakle se čini da je nepravednost isto što i nejednakost ili bezakonje. Dakle, nepravednost nije poseban grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, nijedan se poseban grijeh ne suprotstavlja svim krepostima. No nepravednost se suprotstavlja svim krepostima; naime, s obzirom na preljub suprotstavlja se čistoći; s obzirom na ubojstvo suprotstavlja se blagosti; i tako o drugima. Dakle, nepravednost nije poseban grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, nepravednost se suprotstavlja pravednosti, koja je u volji. No svaki je grijeh u volji, kako Augustin veli. Dakle, nepravednost nije poseban grijeh.
Naprotiv, nepravednost se suprotstavlja pravednosti. No pravednost je posebna krepost. Dakle, nepravednost je posebna mana.
Odgovaram: nepravednost je dvostruka: jedna protuzakonita, koja se suprotstavlja zakonskoj pravednosti. I ova je po biti posebna mana, ukoliko gleda na poseban objekt, naime zajedničko dobro, koje prezire. No s obzirom na nakanu opća je mana, jer se po preziru zajedničkoga dobra čovjek može dovesti do svih grijeha. Kao što također sve mane, ukoliko se protive zajedničkom dobru, imaju pojam nepravednosti, kao izvedene iz nepravednosti, kao što je i gore o pravednosti rečeno. Na drugi način naziva se nepravednost prema nekoj nejednakosti prema drugome, prema tome naime što čovjek hoće imati više od dobara, naime bogatstava i počasti, a manje od zala, naime naporâ i šteta. I tako nepravednost ima posebnu tvar, i partikularna je mana suprotstavljena posebnoj pravednosti.
Odgovor na 1. prigovor: kao što se zakonska pravednost izriče po usporedbi s ljudskim zajedničkim dobrom, tako se božanska pravednost izriče po usporedbi s božanskim dobrom, kojemu se protivi svaki grijeh. I prema tome svaki se grijeh naziva bezakonjem.
Odgovor na 2. prigovor: također se i posebna nepravednost neizravno suprotstavlja svim krepostima, ukoliko naime i vanjski čini pripadaju i pravednosti i drugim moralnim krepostima, premda različito, kako je gore rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: volja se, kao i razum, proteže na čitavu moralnu tvar, to jest na strasti i na vanjske radnje koje su prema drugome. No pravednost usavršuje volju samo prema tome što se proteže na radnje koje su prema drugome. I slično nepravednost.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.