Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 51, a. 4

Je li mudro prosuđivanje posebna krepost

Prigovor 1. Čini se da mudro prosuđivanje nije posebna krepost različita od rasuđivanja. Jer prema rasuđivanju netko se naziva onim tko dobro sudi. No nitko se ne može nazvati onim tko dobro sudi osim ako u svemu dobro sudi. Dakle, rasuđivanje se proteže na sve što valja prosuditi. Nema dakle neke druge kreposti koja dobro sudi, a koja se naziva mudrim prosuđivanjem (gnome).

Prigovor 2. Nadalje, sud je u sredini između savjeta i zapovijedi. No samo je jedna krepost dobro savjetovanje, naime eubulija; i samo je jedna krepost dobro zapovijedanje, naime razboritost. Dakle, samo je jedna krepost dobro suđenje, naime rasuđivanje.

Prigovor 3. Nadalje, ono što se rijetko događa, u čemu treba odstupiti od općih zakona, čini se ponajviše biti slučajno, o čemu nema razuma, kako se kaže u II. Physic. Sve pak umne kreposti pripadaju ispravnomu razumu. Dakle, oko navedenoga ne postoji neka umna krepost.

Naprotiv, Filozof određuje, u VI. Ethic., da je gnome posebna krepost.

Odgovaram: spoznajni se habitusi razlikuju prema višim ili nižim načelima; kao što mudrost u motrilačkome razmatra viša načela nego znanost, i stoga se od nje razlikuje. I tako također treba biti u djelatnim stvarima. Bjelodano je pak da se ono što je mimo reda nižega načela ili uzroka katkada svodi na red višega načela; kao što su nakazna rađanja životinja mimo reda djelatne snage u sjemenu, pa ipak potpadaju pod red višega načela, naime nebeskoga tijela, ili nadalje božanske providnosti. Odatle onaj tko bi razmatrao djelatnu snagu u sjemenu ne bi mogao donijeti siguran sud o takvim nakazama, o kojima se ipak može suditi prema razmatranju božanske providnosti. Događa se pak katkada da nešto valja učiniti mimo općih pravila djelovanja, na primjer kada napadaču domovine ne treba vratiti polog, ili nešto drugo takvo. I stoga o takvome valja suditi prema nekim višim načelima nego što su opća pravila, prema kojima sudi rasuđivanje. I prema tim se višim načelima zahtijeva viša sudeća krepost, koja se naziva mudrim prosuđivanjem (gnome), koja uključuje određenu pronicavost suda.

Odgovor na 1. prigovor: rasuđivanje uistinu sudi o svemu što biva prema općim pravilima. No mimo općih pravila valja prosuditi neke druge stvari, kako je već rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: sud se treba uzeti iz vlastitih načela stvari, no istraživanje biva također i po općima. Odatle i u motrilačkome dijalektika, koja istražuje, polazi iz općega; dokazna pak, koja sudi, polazi iz vlastitoga. I stoga je eubulija, kojoj pripada istraživanje savjeta, jedna o svemu; no ne i rasuđivanje, koje je sudeće. Zapovijed pak gleda u svemu na jedan vid dobra. I stoga je također razboritost samo jedna.

Odgovor na 3. prigovor: razmatrati sve ono što se mimo uobičajenoga tijeka može dogoditi pripada samo božanskoj providnosti; no među ljudima onaj tko je pronicaviji može više toga svojim razumom prosuditi. I k tome pripada gnome, koja uključuje određenu pronicavost suda.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.