II-II, q. 51, a. 1
Je li eubulija krepost
Prigovor 1. Čini se da eubulija nije krepost. Jer prema Augustinu, u knjizi De libero arbitrio, „krepostima se nitko zlo ne služi“. No eubulijom, koja je dobro savjetovanje, neki se zlo služe: ili zato što smišljaju lukave savjete radi postizanja zlih ciljeva; ili zato što također radi postizanja dobrih ciljeva usmjeruju neke grijehe, na primjer onaj tko krade da dadne milostinju. Dakle, eubulija nije krepost.
Prigovor 2. Nadalje, krepost je određeno usavršenje, kako se kaže u VII. Physic. No eubulija postoji oko savjeta, koji uključuje dvojbu i istraživanje, a to pripada nesavršenosti. Dakle, eubulija nije krepost.
Prigovor 3. Nadalje, kreposti su međusobno povezane, kako je gore navedeno. No eubulija nije povezana s drugim krepostima; mnogi su naime grješnici dobri u savjetovanju, a mnogi su pravednici spori u savjetima. Dakle, eubulija nije krepost.
Naprotiv, eubulija je ispravnost savjeta, kako Filozof kaže u VI. Ethic. No ispravan razum usavršuje narav kreposti. Dakle, eubulija je krepost.
Odgovaram: kako je gore rečeno, naravi je ljudske kreposti to da čini čovjekov čin dobrim. Među ostalim pak čovjekovim činima vlastito mu je savjetovati se, jer to uključuje određeno istraživanje razuma oko onoga što valja činiti, u čemu se sastoji ljudski život; jer je kontemplativni život iznad čovjeka, kako se kaže u X. Ethic. Eubulija pak uključuje dobrotu savjeta; naziva se naime od eu, što znači dobro, i boulê, što znači savjet, kao dobro savjetovanje, ili radije dobro savjetodavno nagnuće. Odatle je bjelodano da je eubulija ljudska krepost.
Odgovor na 1. prigovor: nije dobar savjet bilo da tko zao cilj sebi u savjetovanju unaprijed postavi, bilo također da za dobar cilj zle putove iznađe. Kao što također u motrilačkome nije dobro zaključivanje bilo da tko krivo zaključi, bilo također da zaključi istinito iz lažnoga, jer se ne služi prikladnim srednjim pojmom. I stoga je oboje od navedenoga protiv naravi eubulije, kako Filozof kaže u VI. Ethic.
Odgovor na 2. prigovor: premda je krepost bitno određeno usavršenje, ipak nije nužno da sve ono što je tvar kreposti uključuje usavršenje. Treba se naime oko svega ljudskoga usavršiti po krepostima, i ne samo oko činâ razuma, među kojima je savjet; nego također i oko strasti osjetilne težnje, koje su još mnogo nesavršenije. Ili se može reći da je ljudska krepost usavršenje prema čovjekovu načinu, koji ne može sa sigurnošću obuhvatiti istinu stvari jednostavnim uvidom; i ponajviše u djelatnim stvarima, koje su promjenjive.
Odgovor na 3. prigovor: ni u jednom se grješniku, utoliko ukoliko je takav, ne nalazi eubulija. Svaki je naime grijeh protiv dobra savjetovanja. Traži se naime za dobro savjetovanje ne samo iznalaženje ili promišljanje onoga što odgovara cilju, nego također i druge okolnosti: naime prikladno vrijeme, da ne bude ni prespor ni prebrz u savjetima; i način savjetovanja, da naime bude čvrst u svojemu savjetu; i druge takve dužne okolnosti, koje grješnik griješeći ne opslužuje. Svaki pak krjepostan čovjek jest dobar u savjetovanju u onome što se usmjeruje prema cilju kreposti, premda možda u nekim pojedinačnim poslovima nije dobar u savjetovanju, na primjer u trgovanju ili u ratnim stvarima ili u nečemu takvome.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.